Iskren da budem, ne znam odakle započeti.

Jednostavno ne znam kako koncipirati izvještaj, da bude oblikovan kao nekakav osobni putopis ili pak nekakav učeni, kritičarski osvrt na događaj, pa ću se nekako potruditi pogoditi kombinaciju.

Kratko ću neupućene (ako takvi uopće postoje) informirati o nastanku i povijesti festivala.
Orahovačka udruga mladih ‘K.L.U.B. Dostava Zvuka’ pokrenula je još 2008. godine festival, koji je u početku bio koncipiran kao dvodnevna kombinacija hip – hop/punk demo izvođača. Do današnjih dana nije se previše toga promijenilo, osim u nekoliko stvari gdje se zaista napredovalo. Izvođači koji nastupaju, barem većina headlinera, sada su regionalno poznati bendovi i grupe, a i posjećenost festivala, kao i ozbiljnost događaja vjerojatno su premašile granice prvotno očekivanog.

Sama festivalska lokacija nalazi su u Parku prirode ‘Papuk’, točnije na Orahovačkom jezeru, koje je odlična lokacija za održavanje ljetnog open – air festivala. Okolne šume, jezero, livade, kombinacija koja posjetiteljima omogućava pravi festivalski ugođaj, počevši od podizanja šatora i ostalih čari kampiranja, do livada na kojoj se nalaze pozornice.
Dakako, postoje određeni infrastrukturni problemi, koji, valja naglasiti, nisu dio organizacije Ferragosta nego dio kompleksa Orahovačkog jezera, ali ću svakako spomenuti da osim odličnog sadržaja (u kojem su razni ugostiteljski objekti, igrališta i dječja igrališta) postoje i neke negativne strane kao što je WC u koji ćete uglavnom ulaziti sa nevidljivom gas maskom.

No nisu ni te pogodnosti najveća čar ovog događaja. Najveća prednost ovoga festivala u odnosu na ostale je prijateljska atmosfera kakvu nisam dosad nigdje uočio, čak ni približno, a bio sam na nekolicini festivala. Orahovačko jezero početkom osmog mjeseca mjesto je gdje se nadilaze sve supkulturne razlike između repera, pankera, rokera i metalaca, a kada se takvo nešto postigne, kada nije prvotni cilj napraviti problem, u velikom postotku ste uspjeli stvoriti atmosferu na kakvoj bi mnogi trebali zavidjeti. Ono o čem vam pričam teško je riječima sažeti u pukom novinarskom izvještaju, a svatko tko je doživio Ferragosto potvrdit će moje riječi. Dakle, mjesto na kojem bez imalo svog alkohola možete, na kraju večeri (nerijetko i jutra), završiti kao Charlie Sheen u najboljim danima, jer eto, brojni poznanici i nepoznanici (s kojima će razgovori izgledati kao da se znate odmalena, nerijetko i filozofski oblikovani) će od kuće, od bake, ukrasti koju litru domaće šljivovice, travarice, vinjaka, ili kakvog drugog alkohola, najpoznatijeg socijalnog lubrikanta, što god naše mame imale protiv te činjenice.

Nakon što biste dan proveli u bezbrižnom kampiranju pod svojim šatorom, u okruženju prijatelja i svih članova društva, u kartanju, kupanju, cugi u obližnjim lokalima, uz gromoglasne povike ‘EEEEEEEEEEEEEEE’ (koji su postali prava tradicija Ferragosta) iz čista mira, predvečer bi ste se zajedno sa svim posjetiteljima sletjeli odmah tik do jezera gdje nastaje ta čarobna kohezija, kada se pjeva zajedno u glas i kada se ‘dobrosusjedski’ odnosi još više jačaju, jer gledajte, susjed nema kole, a vama baš fali malo Ribara (zapravo, tko uopće pije Ribar?), Venusa ili nekog drugog vina. Sve se završava udruživanjem u jedno društvo kada se u razgovoru s nepoznatom osobom prisjećate svih zajedničkih prijatelja koje imate, a to će nerijetko rezultirati izmjenom kontakta i željom da se i dogodine vidite na Ferragostu. Blizina striktne festivalske lokacije i bine, kojih je ove godine bilo čak tri, omogućuje vam lagano prešaltavanje unutra-van jer s narukvicom možete ulaziti i izlaziti koliko god hoćete puta, a za slučaj da se unutar ograđenog prostora livade i pozornice nađete gladni ili bez cuge, postoje ugostiteljski objekti i tamo uz potpuno korektne cijene, kao i veći broj sanitarnih objekata, popularnih ‘Toi toi’.

Okej, malo sam vam nepovezano razdužio o atmosferi kakvu ćete doživjeti u Orahovici, a zanemario sam onaj najvažniji, glazbeni dio, zbog kojega i radim ovaj posao. Kako je to već običaj, za sve pridošlice koji su ranije došli, kako bi ugrabili što bolje mjesto, organiziran je besplatni nulti dan festivala, prilikom kojeg su prisutne zabavljali bendovi Saučešće, Mašinko, ABOP te DJ Kneža.

Nažalost, za razliku od prošle godine, ovaj nulti dan preskočio sam zbog logističkih poteškoća te sam stigao tek u predvečerje prvog dana festivala.

Na info pultu sam podigao novinarsku akreditaciju te uz ljubaznost volontera dobio žig za popust HŽ-a na cijenu prijevoza od 40 posto. Pohvalno je što organizacija Ferragosta i to riješava, jer festival je odavno nadišao lokalne granice te Našićani, Slatinjani, Orahovčani (ako se sve to tako piše) više nisu jedini posjetitelji. Kroz razna društva izmjenjivali su se razni dijalekti, čuo sam i kajkavce i čakavce, a negdje je znala proviriti i pokoja riječ talijanskog, mađarskog i naravno, engleskog jezika.

Prvi bend koji se pojavio pred okupljenima bio je Media Stres, nažalost bez veće podrške publike, baš kao i njegovi naslijednici, Lolita i Zbogom Brus Li. Potom se prostor Piknik stagea malo više popunio jer je došlo vrijeme za nastup splitskog rap kolektiva Kiša Metaka, inače naših gošća prilikom intervjua. Vuk, Vojko te Krešo uz DJ potporu Vrha i fleksanje DJ Rofellosa na bini, nekako su mi ostali dužni. Izveli su oni najveće hitove sa prošlogodišnjeg foldera, kao što su ‘Mejaši’, ‘Drei Millionen’, ‘Konan’, ‘Swag iznad swaga’, ‘Daj pare’ te ‘Pazar’, kao i suradnju s Brkovima, ‘Ornelu’ i novu, ‘Pljačkam turiste’, ali sve mi je to nekako izgledalo ‘da se odradi’ i to je to, u skladu sa satnicom od samo 45 minuta. Nakon Kiše, uslijedio je bend Overflow, koji je, između ostalih izveo ‘Dorothy’ što sam stigao upamtiti, nakon čega je nastao blagi kaos. Naime, zbog tehničkih poteškoća, pomicanja satnice , i izmjena satnica sa Jinxima i Hladnim Pivom, Van Gogh je nastupio tek oko 2 sata, što je mnogima ubilo doživljaj i hitove kao što su ‘Netko te ima noćas’, ‘Spisak razloga’ i druge.

Kao što sam rekao, Jinxi su bili idući, pa je tako zagrebački pop bend, predvođen Yayom, uveseljao hitovima ‘Na zapadu’, ‘Na čemu si ti?’, ‘Na plaži’, ‘Tamo gdje je sve po mom’, između ostalih, a pravi headlineri su tek slijedili nakon Yaye i razigrane družine, naravno, Mile Kekin i njegovo Hladno Pivo. Prava erupcija oduševljenja popratila je pridošlice na stageu, naravno uz otvarajuću ‘Pjevajte nešto ljubavno’ i ‘Ne volim te’, a raspoloženi Mile bio je pun hvale za publiku i sam događaj, nakon čega su se redale prigodna ‘Kirbaj i kotlovina’, Kaži stari šta nam fali’, ‘Roštilj’, Trening za umiranje’, ‘Buba Švabe’, ‘Sreća’, ‘Messi’, a izvedena je također i stvar ‘Majica’ srećom, ne od Lane Jurčević nego pjesma kojom su Mile i ekipa najavili novi album. Fantastična interakcija sa publikom, slična onoj koju sam doživio na osječkom koncertu u listopadu, pa su tako na nagovor publike, tj. po izboru publike odrađene još i ‘Nije sve tako sivo’, ‘Pitala si me’ da bi se njihova diskografija završila uz euforičnu ‘Samo za taj osjećaj’. Posebnu počast Hladno Pivo odalo je žanrovskim kolegama iz KUD Idijota izvedbom hita ‘Kad sunce opet zađe’, nakon čega su zdušno i zadovoljno uz pozdrave publike napustili binu. Prvi dan, barem što se Piknik stagea tiče, završili su Deafness by Noise koje nažalost zbog prevelikog umora nisam uspio popratiti.

Na DJ stageu se također provelo pomalo vremena, a i tamo je bilo određenih izmjena u rasporedu. Tamo su okupljene zabavljali domaći DJ, Moz, te Zagrepčani DMT & MC Rasheed koji su mijenjali bolesnog DJ Yesha i Remi, frontmenicu Elementala.

Mnogi su nakon završetka službenog programa prvog dana krenuli na počinak, ali nekako sumnjam da je taj počinak dugo trajao. Naime, nepoznati DJ uhvatio se krive stvari pod krivim okolnostima, u krivo vrijeme, naravno, te publiku hajpao ‘Dobro jutro Ferragostoooooooo!’ i drugim raznim poklicima što je mnogima utjecalo na količinu sna i potrebne energije za još jedan dan Ferragosta, pa su stoga mnogi posjetitelji svoj bijes na društvenim mrežama okrenuli ka spomenutom DJ-u koji je očito pogrešno manifestirao dobre namjere, što mu nećemo previše zamjerati, ali sam samo htio istaknuti kako je, pored svih mogućih situacija koje su mogle poći po zlu, ova minornost zapravo najveći propust festivala, ako ga uopće i možemo tretirati tako. Ponavljam, morate (p)osjetiti Ferragosto!

Dakle, drugi dan!

Program ovaj put započinje nešto ranije, na tzv. Ištekanom stageu, na kojem su prisutnih 50-ak posjetitelja redom zabavljali Šimek i Neno, Auguste, Lovely Quinces i sve prisutniji momak u domaćoj glazbenoj industriji, pozitivno kontroverzni bend Miki Solus, miljenik brojnih glazbenih kritičara i glazbenici pred kojima je, po svoj prilici, lijepa budućnost.

Na glavnom stageu, program je ponovno nešto kasnio nego što je prvotno najavljeno, ali to nije nužno naškodilo posjetu početnih bendova, budući da se ljudi u satnici u 18h još uvijek revitaliziraju, pa je moguće samo da bendovi budu još bolje posjećeni. Osječki inFormation, bjelovarski Them Moose Rush te zagrebački Killed a Fox bili su uvertira za pankere iz Šank!-a, pravi festivalski alternativni bend koji je sposoban napraviti dobru i kvalitetnu atmosferu. Pod tim smatram svakako neizbježne šutke, koje su popraćene poznatijim stvarima benda kao što su ‘Noćas’, ‘Crni oblak’, ‘Vatromet’ (e da, također je bilo bakljade), ‘Zagreb gori’ a dobio sam kasnije i informaciju (budući da sam nešto ranije napustio prostor) da su dva simpatična klinca sa majicama Šanka zajedno sa grupom pjevali dio pjesme ‘Grad je naš’, nedugo nakon toga, završen je odličan i energičan nastup popularnih Šankera. Njih je naslijedio još jedan zagrebački  bend She Loves Pablo kojeg sam nažalost propustio detaljno posjetiti da bih vam sažeo u objektivan paragraf.

Nakon toga uslijedile su određene kontroverze sa nastupima, ponovno. Inače, takve situacije su teške za predvidjeti, da će određeni bend biti zadržan na granici, ili slično, tako da ne treba uvijek kriviti organizatore za slične događaje, također, i tehnički problemi su dio takve prirode, stoga je vjerojatno tu razlog pomicanja satnice i određenih izmjena. Cane i Partibrejkersi bili su idući, nažalost nepravedno izviždani od neupućene i pomalo nerazumne publike, što njihova reputacija i napori da održe koncert nikako ne zaslužuje. Unatoč tome, Cane je bio eksplozivan koliko je situacija dozvoljavala, a sa svojom trupom izveo je poznatije stvari tipa ‘Ako si’, Hoću da znam’, ‘Kreni prema meni’ itd.

Erupcija oduševljenja, baš kao i za headlinere HP dan ranije, tako i za vodeće balkanske rap glave i glavatare – Edo Maajka, Frenkie uz pratnju njihovog FMJAM DJ Soula. Veličanstveni duet koji se gotovo savršeno upotpunjuje zahvaljujući godinama zajedničkih repova i suradnje opravdali su sve što bi netko mogao očekivati. Savršena usklađenost s publikom, pozivi na suradnju sa izvođačima, pohvala Orahovici i Ferragostu, Edino imitiranje Alena Islamovića, Soulova solaža, sve to pridonijelo je maksimalnom opuštanju publike, uz izvođenje svih poznatih, neizbježnih party hitova uz socijalnije trake sa porukom, sa setliste koju ću vam kompletnu priložiti u slici ispod:

Poslije svojevrsne ‘pobjede’ festivala, koncerta Ede i Frenkieja, većina je ostala popratiti i zanimljive članove benda Kultur Shock, osječke goste otprije godinu dana, koji su većinu vjerojatno kulturno šokirali pjesmama ‘Istanbul’, ‘Sarajevo’ i sličnim stvarima inovativne instrumentalne koncepcije, nakon čega je dobar dio publike napustio prostor livade, da bi Kultur Shock također mjesto propustio rap skupini Dregermajster Crew. Barem po broju članova, domaći Wu – Tang clan bio je pomalo neusklađen, u nizu tehničkih problema sa mikrofonima, ali su se unatoč tome, oblivenosti alkoholom i neprisustvom troje članova zbog obveza, potrudili pružiti što bolji nastup pred nekih 50-ak fanova, većina mahom u Dregermajster Crew majicama, izvedbom pjesama ‘Slang like this’, ‘Ćaćin yugo’, ‘Hymen’, ‘Razguliver’, ‘Evriday’, ‘Najgori’, ‘Pit, srat, jebat mat’, Jebeš tulum ako ga se sjećam’, nakon čega se program priveo kraju nešto prije 5 sati ujutro.

Također, ponovno sam dio vremena proveo na DJ stageu, uz DJ D’ Noizza te bangere DJ Distinctivea, koji je puštao razne rap & trap klupske stvari čime je pridobio više nego dovoljnu podršku među rasplesanim raverima.
Tako je završio glazbeni program drugog službenog dana, tako je završio sedmi po redu Ferragosto.

Neću riječi više napisati, dosta je i ovo, nadam se da sam svakom čitatelju povratio sjećanje na netom završene dane, a svakom tko je ovo propustio, stvario želju da se nagodinu nacrta u Orahovicu početkom osmog mjeseca. Naravno, dobro jutro Ferragosto, i vidimo se nagodinu!

Fotografirao: Karlo Seleš