Aljoša Šerić (Pavel, ex Ramirez) razgovarao je na našem portalu o projektu Pavel, o današnjim uspjesima, pjesmama i budućnosti. Glazbenik, kantautor, a u ”neumjetničko” vrijeme i odvjetnik, Aljoša je, unatoč sve većemu angažmanu svoga benda odvojio vrijeme za nekoliko naših pitanja. Pročitajte što je rekao.

Za početak, moramo se osvrnuti na najnoviji singl Pavela, ”Čuvaj me”. Glavni i jedini vokal jest Antonija Matković, članica benda. Kako to da si se odlučio baš za takvo što? Zadnji put kad je ženski vokal bio dio Pavelovih pjesama, na zadnjem albumu to je bila Iva Visković, a na prvome Maja Posavec, i obje su snimile duet. Ovaj put si napravio ipak novinu.

Jednostavno, pjesma je to tražila, postoje određene melodijske linije koje ne odgovaraju mom vokalu, pogotovo kad aranžman pjesme vuče na šezdesete i recimo Opatijski festival. Antoniji sam sugerirao da vizualizira Nancy Sinatru dok pjeva, a otpjevala je i bolje od toga. U posljednjim intervjuima stalno ponavljam kako volim „Beautiful South“, Paul Heaton je jedan od najboljih i najelokventnijih engleskih autora, ispod divnih, šećernih melodija je često prikriveni ili čak otvoreni sarkazam, neočekivani tekstovi, a uz to su imali su i gro pjesama sa ženskim vokalima.

Pjesma ”Čuvaj me” hara radijskim top-listama već duže vrijeme. Što možeš reći na to? Za malo manje medijski eksponirani bend, to je pun pogodak. Istinabog, led je ipak probila ”Zbog Tebe” sa zadnjeg albuma, ali ova ju brzo dostiže.

Sretni smo zbog toga, što reći, znaš da imaš dobru pjesmu, al’ to nije uvijek dovoljno, ovaj put su se stvari poklopile kao i za ”Zbog tebe”. Velika je stvar kad ti je pjesma tjednima jedna od najemitiranijih u Hrvatskoj. Uvijek sam težio tome da moje pjesme čuje što veći  krug ljudi, to je sve običan pop i ne brijem na stvaranje nekog indie-creda kojeg, ako ćemo pravo, nisam nikad ni imao, nek’ se vrti od Narodnog do Radio studenta, ja sretan.

Za tu pjesmu snimljen je i spot. Gonzo je, prema osobnom mišljenju, napravio odličan posao. Kako je proteklo snimanje? Možemo li očekivati još suradnji sa Gonzom?

Da, ovo je treći spot koji je radio za nas, drago mi je da se i tebi sviđa, snimanje je proteklo u izuzetno ugodnoj atmosferi, vrlo brzo smo bili gotovi, pa osim za to vrijeme uobičajene promrzlosti, nemam traume, dapače i mislim da ćemo sigurno opet raditi s Gonzom. Nema ni toliko mnogo ljudi s kojima bih ovdje uopće radio spotove.

Šuška se tu i o novom, trećem studijskom albumu. Kako prolazi proces snimanja istog? Na službenoj facebook stranici benda znalo se vidjeti nekih fotki i snimaka iz studija sa snimanja. Pisalo se i o snimanjima sa raznim instrumentima. Hoće li nove pjesme biti malo ”moćnije”, s obzirom kakvi se instrumenti ovaj pun koriste? Kada možemo otprilike očekivati izlazak albuma?

Teško je govoriti o moćnim pjesmama kad pišeš u osnovi pop šansone, bit će nekih promjena, ipak je tu novi producent Tomislav Šušak, a i Jura i Pavle iz Svadbasa za miks pultom igraju veliku ulogu. Zamalo sam sve albume radio s različitim producentima, osim što je prva dva Ramireza producirao Denyken. Moj stav je da postoji određeni i ograničen broj albuma koje ćeš snimiti u životu, pa onda zašto ne eksperimentirati s različitim ljudima, drugačijim idejama, ima još ljudi s kojima bih snimao albume, nadam se da ću imati priliku raditi s npr. Edijem Cukerićem, braćom Sinkauz, Nikša Bratoš mi pada na pamet, čovjek koji nevjerojatno dobro konta glazbu, a radi pretežno estradu, zašto ne s Nikšom jednom probati, Belle and Sebastian su snimili prekrasan album s Trevorom Hornom koji je producirao pak Ramazottija, Seala ili Cher. Treba se iznenaditi.

Na zadnjem službenom koncertu Pavela u Saxu, prije nekoliko mjeseci, izveli ste po prvi put i jednu svima nepoznatu pjesmu ”Dobro je da sam bivši”, koja je izvedena i na zadnjem zagrebačkom Chansonfestu par dana nakon koncerta. Što možeš reći o toj pjesmi? Hoće li se nalaziti na novome albumu, i hoće li možda biti idući singl?

Jedna od prvih pjesama koja je napisana za treći album, nedavno smo je i snimili, jako sam zadovoljan kako je ispala, priča upravo o tome što naslov kaže, vjerujem da će biti i singl kad dođe vrijeme za to.

Prvi album bio je vrlo intiman i akustičan, a pjesme su bile najviše ljubavne tematike. Drugi album donio je i dječji zbor, i Nedjelju Popodne, i Laissez Faire, pa i usporedbe sa Balaševićem. Kakav bi otprilike trebao izgledati treći? Hoće li i taj završiti sa uspavankom?

Ima dosta utjecaja od synth rocka, Tangerine Dream, šansone, americane do blagog jazza na jednoj pjesmi, prvi put imamo recimo saksofon, trombon, tubu na albumu, ima jedna pjesma bez teksta zove se „Jasmina sanja u tehnikoloru“, al’ sve su to opet moje pjesme i teško je iz svoje kože, pišem i skladam na određen način, pa je podvig to u studiju dočarati drugačije.

Jedno vrlo konkretno pitanje. Zašto je Pavel bend kojeg je jako rijetko moguće poslušati uživo? Na stranu što vas je malo više, ali neki kompromis, kao što je bila postava u Sax-u dovoljna je za neki intimniji ugođaj…jer, ljudima je ipak draže poslušati autore uživo. I, bi li mogao koji koncert odraditi sam?

Meni se ne da previše svirati, a ne mislim da sam na gitari mogu držati pažnju publike cijeli koncert, jer ja i neke bolje igrače od mene ne volim gledati na sceni same s jednim instrumentom, imam pažnje za recimo 45 minuta, nakon toga uvijek zavapim za nekim bubnjem, čelom, metalofonom, što god. Vidjet ćemo na jesen, nadam se da ćemo složiti neku turnejicu, al’ ne zaboravi da koncerti zapravo najviše ovise o tome pozove li te itko igdje, možda recimo u Osijeku nema nitko tko uopće voli Pavel, a plaćati put osmeročlanom bendu, spavanje, tonca, razglas i sve što ide uz to, a da ti kartu kupi tri čovjeka i nije najisplativija rabota, zar ne?

Surađuješ i sa nekim drugim poznatim glazbenim estradnjacima. Sa Jelenom Radan snimio si pjesmu ”Blagoslov” koja se nalazi na njenom albumu ”The Device”, a sa Stampedom ”Parkirališta u Srcu”. Hoće li ”iskočiti” još koji duet?

To je bilo neplanirano, suradnje s ciljem samo surađivanja da bi se marketinški zavezala priča nemaju smisla, ako se i dogodi bit će zato što pjesma to traži, a na trećem albumu će biti dovoljno dueta s Antoniom.

Tekstovi koji pišeš, najviše su one ljubavne tematike, a najčešće se bave pitanjem prekinutih veza. Sa druge strane, uvjerili smo se u to kako se ”…nedjelja može napušit…”, ili kako je život ”fer”.. Koliko je osobni život utjecao na pisanje pjesama? Kako to da odjednom izrone tekstovi za  ”Zajedno” ili ”Nedjelja Popodne”?

Ako nisi pothranjen i spavaš na suhom, sljedeća preokupacija je emotivni život, piramida sreće jelte, osim toga najljepše pjesme koje znam su isključivo ljubavne ili eskapističke prirode, a siguran sam da autori skladaju ono što bi i sami voljeli slušati, bar oni koji se računaju, pa tako i ja pišem većinom o takvoj tematici. O tekstovima najviše brinem jer sam redovno nezadovoljniji upravo njima pa ne volim da se na me gleda isključivo kao na tekstopisca. Što je s melodijom vokala, akordima, melodijom na violini, lajtmotivom na kljavi i slično, uvijek kad me se secira izdvajaju se tekstovi pa se trančiraju i promatraju neovisno o glazbi što je nepravedno spram nekih dobrih glazbenih rješenja. Uglavnom, tekstovi stižu teško i uvijek mjesecima mijenjam slogove, obrćem rime ako ih ima i pokušavam ih dovesti na razinu da me ne bole uši kad slušam pjesmu.

Kao i svaki glazbenik, imaš neke svoje temeljne uzore. Koji su bendovi koje si svakodnevno slušao u tinejdžerskim danima, a koji se mogu pronaći na tvojoj playlisti unazad par mjeseci?

Ono što je konstanta od teen godina naovamo su vjerojatno Radiohead, U2, REM i Counting Crows, al’ danas slušam uglavnom kantautore od Jamesa Blakea do Josh Rittera i talijansku kanconu.

Mali osvrt na trenutnu glazbenu scenu. Koje si domaće bendove uočio i koje bi preporučio drugima da poslušaju? Neku pjesmu, neki album…

Imao sam sreću čuti najnoviji singl za Vatru, pjesma se zove „Tango“, opet su producirali Jura i Pavle i ta pjesma će rasturiti liste uzduž i poprijeko kad izađe u eter, a od prošle godine definitivno izdvajam jelenu Radan i njen „Voyage“ i album Pipsa „Walt“.

Biti osjećajan glazbenik i hladnokrvni odvjetnik nije lako. Koliko često dolazi do konflikta između oba? Dođe li nekad do miješanja istih, pa da na nekoj parnici otpjevaš nešto?

Nope, nema Ally McBeal scena, pravo je posao, glazba je ljubav i tu staju poređivanja.

I za kraj, što bi poručio svojim fanovima, ostalim glazbenicima i odvjetnicima?

Neka slušaju Pavel, jedu pite od jabuke sa sladoledom od vanilije i pozdravljaju susjede.