„Dobar dan. Ja sam Ivica Čuljak, Kečer II. Po narodnosti panker, po zanimanju prijatelj“

Sve što ćete pročitati može biti istina, a može biti i laž. Postao je lik i djelo, ikona ex-yu punka. Slikar, umjetnik, pjesnik, kreativac, hrvatski vojnik…njegovi performansi ujedno su zgražali i očaravali ljude.

Ivica Čuljak, poznatiji kao Satan Panonski ( kečer II.), rođen je 4. lipnja, 1960. godine u selu Cerić pored Vinkovaca.  U djetnjstvu se nije znatno razlikovao od ostalih razigranih dječaka, štoviše bio je uzoran učenik. Gimnaziju pohađa u Vinkovcima  gdje se ističe svojim književnim sposobnostima, što pjesmama (poezija i proza), što raznim kratkim pričama (iskazivao se i u svojim nadrealističkim crtežima). Po završetku prvog razreda gimnazije kod njega dolazi do radikalne promjene pod utjecajem najsurovijih elemenata punk pokreta. Na vinkovačkoj sceni se pojavio 1977. godine pod imenom Kečer II. On je čak govorio kako je 1978. godine u Njemačkoj primio “punk pričest” i tako postao jedan od vodećih čudaka alternativne scene. Za vrijeme boravka u „Njemi“ počinje bježati iz škole, pušiti, piti sve dok mu otac nije pobijesnio ispisao ga iz škole i opalio mu jak šamar koji on naziva “odupiranje autoritetu”.

Godine 1980. postaje pjevač alternativne grupe Pogreb X koju je predvodio Vlado Soldo. Čuljak počinje pisati nove tekstove i tada nastaje i pjesma “Trpi kurvo” koja je kasnije bila u redovnom repertoaru Satana Panonskog. U to vrijeme, Čuljak je iza sebe već imao sukoba sa zakonom, tri mjeseca je proveo u kazneno-popravnom domu Lipovica zbog izbjegavanja vojne obveze, a 1977. godine je bio u vinkovačkoj umobolnici.

Nadimak je navodno dobio jednom prilikom dok se šetao i kreveljio Vinkovcima, neka baba doviknula mu je (svi znamo kakve su babe) „Kad ćeš se smiriti ti vraže slavonski?!“, njemu se to svidjelo i nadjenuo si je nadimak SATAN PANONSKI.

Zločin i kazna

Često se vlakom znao uputiti u Vinkovce koji su u to vrijeme bili jedno od glavnih željezničkih čvorišta u bivšoj „Jugi“. Legenda kaže da bi često kosu prao u „wc šolji“ te  ju potom sušio tako da bi glavu gurnuo kroz prozor jurećeg vlaka. Jedne večeri,  29. studenog, 1981. u vinkovačkom hotelu nastup je imala Meri Cetinić, a Satan se pojavio u svojoj „uniformi“ koju je sam izradio. Često osuđivan od strane vinkovačkih tabađija znao je ući u fizičke obračune, ali tog  kobnog 29. studenog 1981.branio je navodno svog brata. Iz kaputa je izvukao nož i „skrojio“ protivnika kao „Jack Trbosjek“. Tvrdnje da je do ubojstva došlo iz samoobrane. Na sudu ta obrana nije prošla zbog manjka dokaza te je osuđen na 12 godina zatvora, predviđena lokacija izvršavanja kazne bila je Goli Otok. Sreća u nesreći jest da mu je otac bio ugledni upravnik vinkovačkog Doma zdravlja. Kako je to bivalo u bivšoj „Jugi“, a biva i sada, ako imaš veze i poznanstva možeš se izvući iz nevolja i zaobići pravila te je tako smješten u neuropsihijatrijsku bolnicu u Popovači u kojoj je trebao odslužiti kaznu.

U Popovači se bavio slikanjem i pisanjem poezije te je povremeno održavao nastupe s grupom Pogreb X koju je u to vrijeme vodio „Adolf“. Nastupe koje je održao pred publikom počeo bi recitiranjem poezije te bi izvodio performanse u kojima se često samozapaljivao, rezao ili rezbario, razbijao bi staklene boce o glavu. Još za ono vrijeme, a i danas ga se uspoređuje s GG Allinom, američkim punkerom kojem ni jedan koncert nije trajao duže od pola sata (policija bi ga skoro svaki put prekinula) zbog rezanja, tuče, „silovanja“, vršenja nužde na pozornicama, bacanja fekalija po publici koje bi često i sam konzumirao (zašto je to radio i zašto su to ljudi gledali nije mi jasno). Navodno je Satan jednom prilikom dobio poziv da se pridruži GG Allinu na nastupu te je dobio ponudu od „brata po zanimanju“ da si na pozornici odreže bradavicu, Satan je navodno pristao pod uvjetom da i GG Allin uradi isto, ali je GG tu ponudu navodno odbio. Dok lječnici nisu znali kako da se postave prema Satanu, on je radio ono što je smatrao oslobađanjem, dodatno ga je gušilo jer unatoč kreativnosti (crtao je, pisao, skladao, izvodio performanse, sam radio svoju odjeću) nije mogao kontrolirati unutrašnji nemir liječnički prepoznat kao verziju shizofrenije i manične depresije koja je nekad prelazila u nekontroliranu agresiju.  Baš zbog toga mu se djeca i dan danas dive, a odrasli se zgražaju. Iz Popovače je pušten zbog „dobrog“ vladanja te se sa slobode nastavlja aktivno baviti svojim „poslom“.

Navodno je ’89 u KSET-u održao nastup na kojem se izrezbario do „koske“, a krv koja se s njegovog tijela sljevala prekrila je pozornicu, dvije „pankerice“ pohotno su lizale krv…
Za izreku: „Sreo sam neke pankere po narodnosti, pa su rekli da su došli večeras krvi da mi se napiju, to radi njih radim, jel’ da? Nije mazohizam, nego auto-agresija, s razlogom,jel’ da?“ Postoji i video dokaz u pjesmi „Oči u magli“.

“Hard blood shock = život, punker = nacija, prijatelj = profesija, istina = zakletva”.  Navodno je svoje krvave performanse nazivao Hard blood shock, koji su definitivno izazivali šok kod publike. Tko se normalan ne bi šokirao kad ugleda frajera koji si razbija „flašu“ o glavu te se potom isječe ili si nabije kišobran i zapali ga…?

Nakon stažiranja u grupi  Pogreb X počeo je održavati brojne  solo nastupe na kojima mu je bas nekoliko puta odsvirao sugrađanin i prijatelj, Goran Bare. Objavivši svoje zbirke krvave poezije ili famozne kasete i ploče „Ljuljamo ljubljeni ljubičasti ljulj“ 1989. ( probajte brzo izgovoriti „Ljuljamo ljubljeni ljubičasti ljulj“), „Nuklearne olimpijske igre“ 1990., „Kako je punker branio Hrvatsku“ 1992. na kultnoj etiketi „Slušaj najglasnije“ Zdenka Franjića, imao je povod za povremene nastupe. Zdenko pak nije birao riječi hvale i respekta prema kolegi i prijatelju. „Renesansni umjetnik”, kako ga je Franjić nazivao.

Članovi grupe Satan Panonski neprekidno su se mijenjali, a jedno vrijeme sa njima je nastupao i Nikola Vranjković, gitarist beogradske grupe Block Out. Beogradska neovisna izdavačka kuća Nova Aleksandrija objavila je 1990. godine Čuljkovu zbirku poezije, proze, crteža i fotografija “Mentalni ranjenik”, a SKUC iz Osijeka koncertnu kasetu.

Kako se rat bližio tako je došlo i vrijeme da Satan pristupi vojsci, a sjetimo se da je tri mjeseca proveo u kazneno-popravnom domu Lipovica zbog izbjegavanja vojne obveze. Navodno je jednom prilikom na pitanje zašto je dobrovoljno uzeo pušku u ruke odgovorio:“ Ne zanima mene to Hrvat i Srbin jer ja sam ti po nacionalnosti Punker, ali tamo neki hoće moju majku i brata da ubiju… e pa neće moći…“.  Punk je bio njegov život, njegova borba. Punk je u ratu od njega napravio tempiranu bombu iliti kamikazu.

O njegovoj smrti postoje razne priče i legende. Jedna priča kaže da je stradao od snajperskog metka jednom prilikom dok je glumio strašilo u polju zbog neke oklade za gajbu piva. Druga pak kaže kako je ubijen od vlastitih suboraca zbog nekih starih neriješenih računa. Treća kaže kako je ubijen po naredbi vojnih glavešina jer takva tempirana bomba je bila preopasna. Četvrta priča kaže kako se poskliznuo na ledu, a napunjena puška je sama od sebe opalila i tako u nedogled.

Istinu je teško naći u svim tim mitovima i legendama, zna se samo da je poginuo kao hrvatski vojnik  27. siječnja 1992. godine  u Vinkovcima, točnije u Aninoj ulici, ali i to je upitno. Dok bi Dubravko Mataković, legendarni strip maher iz Vinkovaca priču o Satanu započeo i završio otprilike ovako: „Bila je tamna noć. Znam da je Čuljak izašao iz auta, poskliznuo se, ispala mu puška i prosvirala glavu…”

Vladimir Soldo, Satanov kolega iz benda Pogreb X, za intervju s Mixetom je izjavio: “Ratno doba je bilo, uzbune stalno na sve strane, granate padaju, zima je bila, sve mrak okolo. I sad oni krenuli iz tog kafića prema tržnici i snijeg je bio i ona dugačka klizanka, otprilike 10 metara. I sad kako je bila mjesečina, vidi on tu klizanku, a tad je imao onu pušku Šokicu, tako se zvala. To je bila neka hrvatska proizvodnja, a kod tih pušaka je navodno kočnica bila jako loša i nekad je radilo, a nekad nije. Znači tako mi sve priča dečko koji je s njim bio. I samo mu je rekao: „Joj, gledaj ovaj spektakl!“ i zaletio se na tu klizanku i padne i čuješ BUM. I došao on do njega, leži on dolje, kraj usta krv. Kaže, poznavajući Kečera, nešto je smislio. Ili je stavio kurton u usta s krvi pa ga samo pregrizao da njega zajebe malo. Kaže on: „Daj ustaj! Šta foliraš, koji ti je kurac?“ i ne mrda se ništa. I uđe on u prvu kuću i došla hitna i navodno su ustanovili da mu je negdje ispod vrata ušao metak i izašao na vrhu glave. Kako je imao pušku, ta puška je opalila i metak je dolje ušao i gore izašao. I navodno je živio još otprilike dva sata u bolnici i onda je umro. …Masu ispitivanja je bilo i ja vjerujem da je to prava istina. Ruku u vatru ne mogu staviti, ali, znajući tog čovjeka koji je to ispričao, ja vjerujem u tu verziju.”

Diskografija

Albumi:

– Ljuljajmo ljubljeni ljubičasti ljulj, Slušaj najglasnije, 1989.
– Nuklearne olimpijske igre, Slušaj najglasnije, 1990.
– Kako je Panker branio Hrvatsku, Slušaj najglasnije, 1992.

+zastupljen na legendarnoj kompilaciji domaćih alternativnih bendova Bombardiranje New Yorka (Slušaj najglasnije 1989.)

Godine 2013. na obljetnicu smrti izlazi i kompilacija „Oči u magli“- Tribute to Satan Panonski

1.ZAYN – Slavica (Intro) 02:12
2.BLEEDING FIST – Hard Blood Shock 02:24
3.PETAR PUNK – Iza Zida 02:31
4.HESUS ATTOR – Odreži, Nareži, Zareži 01:45
5.THE KARMAKUMULATOR – Tiho/Bajka 05:39
6.STONEBRIDE – Pogledaj Mama Krv 04:17
7.NINA ROMIĆ – Dječakova Pjesma 03:50
8.POGREB X – Dm 02:28
9.E.N.D. – Advokat 02:05
10.COJONES – Croatia 04:18
11.BRAIN HOLIDAYS SOUND SYSTEM – Oči U Magli 02:42
12.SHE LOVES PABLO – Kad Kletva Hoće 03:36
13.SNOB – Trpi Kurvo 02:43
14.FRAKTURA MOZGA – Dragi Sine Moj 02:18
15.ZAYN – Instrumental (Outro) 01:48

Bibliografija

– Mentalni ranjenik – zbirka poezije, Nova Aleksandrija, 1990.
– Prijatelj – reizdanje popularne zbirke Mentalni ranjenik sa opširnim dodatkom svih njegovih poetskih i proznih radova te bonus sa svim njegovim tekstovima audio pjesama, u izdanju Slušaj najglasnije, 2004.
– Postoji još i desetak snimki uživo i nekoliko video zapisa. Nisu javno objavljeni, ali mogu se još uvijek nabaviti kod njegovih vjernih fanova, koji brižljivo čuvaju tu neprocjenjivo vrijednu umjetničku kolekciju

Zanimljivosti:

– “Pjesma” – “Posljednji dinosaur umire” zapravo je pjesma “Čobanica” puštena s gramofonske ploče na manjem broju okretaja…;

– Tjednik “Globus” objavio je 1997. reportažu na dvije stranice o tome kako se Satan Panonski reinkarnirao u liku svog devetogodišnjeg nećaka Vlade.;

–  Legendarnog vinkovačkog strip autora Dubravka Matakovića lik i djelo Ivice Čuljka – Satana Panonskog, kao i njegove brojne dogodovštine (npr. pranje kose u zahodskoj školjci vlaka i zatim sušenja iste kroz prozor jurećeg vlaka) inspirirali su na stvaranje nezaboravnog lika “Malog Ivice” koji se proslavio u strip seriji “Prot pikčers”.

Ovog teksta se nemojte držati kao pijan plota, sve je navodno i ništa nije dokazano, previše je toga ostalo nepoznato o Satanu te ga pretvorilo u mit za idoliziranje. Satan je bio i ostao neshvaćeni umjetnik koji izaziva ujedno divljenje i zgražanje…

Povezanost datuma smrti s holokaustom i njegovo autopredviđanje ostaje i dalje misterij, ali kako pjesma kaže, VRATIT ĆEŠ SE SATANE:

Kad holokaust većinu trenom uništi,
ti ćeš doći u svojoj moći da duhove rastjeraš.
Kad lešinari već obave svoj posao,

ti ćeš doći u svojoj moći da klicu zasiješ.
Kad ni kosturima više traga ne bude,

Ti ćeš doći u svojoj moći… vratit ćeš se Satane.

Vrištim, rušim, razbijam.
Najavljujem povratak njega.
Većina oči javno spaljuje.
Dok iščekuju povratak njega…