Grupa No More Idols već je dobro poznata svim slušateljima punk glazbe. Zagrebačka punk skupina djeluje već desetak godina i do sada je, osim brojnih koncerata diljem regije ostavila za sobom i dva studijska albuma, a u pripremi je i treći album. Što su nam momci rekli pročitajte u nastavku.

 

Prije svega, dobrodošli na miXetu!

Što želite poručiti s imenom grupe ‘No More Idols’? Pretpostavljamo da je Exploited na to utjecao.

DENIS: Bend je nastao negdje u to vrijeme kad su počela sva ona natjecanja tipa “Hrvatska traži zvijezdu” i htjeli smo neko ime koje bi bilo kontra toga. Taman se tih dana slušao Exploited i naziv No More Idols se savršeno uklapao u to.

 

Postava benda se mijenjala tijekom dugogodišnjeg rada. Kakvo je sadašnje stanje i tko što svira?

DENIS: Sada smo podebljali zvuk s još jednom gitarom koju svira Pupi iz benda Kvar, na basu je Matija i na bubnju Branko.

 

Nakon desetak godina prašenja po koncertima, kako biste u nekoliko rečenica opisali svoj put? Je li bio trnovit i posut lošim kritikama, ili uglavnom lako prohodan i zabavan, ili sve od toga pomalo?

DENIS: Nijedan put nije savršen pa tako ni ovaj. Bilo je svega po malo, iako više zabave i zajebancije nego nekih loših iskustava. Naravno, kritika će uvijek bit’, a problema još više i to kad je najmanje potrebno. Ali sve je to normalno. Na kraju, u sjećanju ostanu samo lijepe stvari i put ide dalje…

 

Kako ste govorili, bend je nastao ”iz zajebancije”. Što članovi benda rade mimo svirki i glazbenog života?

PUPI: Svi članovi benda su zaposleni, a osim posla i svirke svi smo prijatelji i međusobno se družimo skoro svakodnevno.

 

 

Pjevač Denis kodnog imena Žikk često uništava svoje gitare prilikom izvođenja svojih glazbenih performansa. Mislite li da je to dio nekog bunta ili je u pitanju metoda ‘ima se može se’ ?

Niti jedno niti drugo. Jednostavno ga ponese, a trošak nije velik pošto sve te gitare koje razbija nabavi za nekih 100 do 200 kuna od ljudi kojima doma samo skupljaju prašinu, a ja se bavim popravljanjem instrumenata pa od tih dijelova uvijek skrpa novu koja se da ponovo svirati.

 

Neki od vas sviraju u više bendova. Koji su to i kako se slažete međusobno?

PUPI: Basist Matija, koji je zapravo odličan gitarist, svira u trash metal bendu Lift To Fill, ja sam u bendu Kvar, Branko u Stigmi, a Denis je bio u jako puno bendova kad im je trebalo uletjeti za neki koncert na bas ili bubnjeve (Bakterije, Ciroza Jetre; Stigma, Oi! Front). Međusobno se svi super slažemo, a ponekad dijelimo i garažu za probe.

 

Tekstovi pjesama stvaraju se neposredno prije snimanja. Kako vam paše organizacija ”prvo riff, pa onda tekst” i jeste li probali raditi obrnuto?

DENIS: Jako nam odgovara tako raditi, jer nam ostane puno više mogućnosti eksperimentirati s raznim melodijama koje će kasnije biti za vokal. Koliko se sjećamo, mislimo da još nismo nikada probali raditi obrnuto.

 

Svojim maštovitim dizajnom covera i dizajnom majica izazivate kontroverze među društvom. Tako su se  Saša, Tin i Keđo našli u žestokom gay trojcu. Jeste li imali problema u vezi tih slika i kako komentirate referendum koji povlači za sobom još veće kontroverze ?

DENIS: Mi smo zbog te slike sa Sašom, Tinom i Keđom izašli u nekim novinama s popratnim tekstom, a u to vrijeme još nismo imali niti jedan odsviran koncert, osim što smo umirali od smijeha, to smo shvatili kao jako dobru besplatnu reklamu (smijeh).

Što se tiče referenduma, žalosno je da se toliki novci bacaju na to, a puna nam je zemlja gladnih ljudi. Svi ti veliki kršćani i moralisti su mogli umjesto toga iskoristiti svo to vrijeme i novac da se bar malo pomogne kome treba. Nek’ stupa u brak tko god hoće i nek’ se voli tko god hoće, nama je u bendu tak’ svejedno jer nam je ipak draže da se ljudi vole nego da se mrze. Nekako nam se ne čini da je i Željki Markić to draže.

 

Pjevač „No More Idolsa“ veliki je obožavatelj „Miki Mausa“ te posjeduje i poveću kolekciju figurica tog „Diznijevog idola“, a i Paško Patak se pronašao na Vašim majicama. Imali li ta opsesija starim „Diznijevim idolima“ neku dublju pozadinu ili je to samo obično kolekcinoarstvo?

PUPI: Kroz godine je nekako postao običaj da ljudi koji dolaze kod Denisa u goste donesu figuricu Miki Mausa, tako da ih sada ima stvarno iz svih dijelova svijeta.

DENIS: Uvijek kada radimo majice izbjegavamo neke mračne i morbidne slike, pazimo da bude što veselije jer tako predstavimo bend točno kakav i zapravo jest.

 

Prilikom nastupa često imate i zanimljive odjevne kreacije kao što su: tijare, tajice, baletne haljinice i razno razni šeširi. Imate li nekog „modnog mačka“ iza sebe ili je to spontano kombiniranje odjeće iz ormara?

DENIS: To su uglavnom naše stvari koje kupimo za neke sitne novce po sajmovima ili nađemo usput. Nakon koncerta čak i podijelimo dosta toga. Tijekom ovih godina smo nekakvih 50 šešira dali ljudima.

 

 

Kroz ove godine objavili ste dva studijska albuma te planirate dogodine izdati treći. Koliko vam veselje pruža studijski rad?

DENIS: Uživamo u studijskom radu i jedva čekamo krenuti sa snimanjem.

 

Stvaranje pjesama, snimanje, turneja – što vam je od toga najdraže?

DENIS: Stvaranje pjesama je odlično, jer kad na probi napravimo nešto sa čime smo svi zadovoljni nema nikog sretnijeg od nas. Snimanje nam je jako drago jer napokon čujemo pjesme kako će ustvari zvučati, pošto nije ogromna buka kao u garaži. Turneja je od svega ovog najteža jer se ipak svaki dan rano budi i putuje satima u sljedeći grad, ali zato imamo prilike doći i upoznati ljude na neka mjesta gdje da ne sviramo ne bi nikada imali prilike otići. Tako da nam je sve od ovog navedenog jako drago.

 

Svirate i obrade riječke grupe Denis&Denis. Možda je to egotrip ili je obična zafrkancija?

DENIS: Obična zafrkancija, jer smo skužili da se pjesma savršeno uklapala u naš, kako bi mi rekli “disco punk”. Ljudi su ju super prihvatili i bilo nam je drago završiti koncert sa njom. Makar moramo priznati da ju nismo već neko vrijeme svirali, a i ne znamo kada ćemo opet. Možda za neku specijalnu priliku.

 

Ne treba generalizirati, ali možete li izdvojiti u kojem vas je kraju Zemaljske kugle publika najbolje prihvatila?

DENIS: Ima toliko mjesta gdje je stvarno bio raspašoj kada smo svirali pa da sad nekog ne zaboravimo budemo rađe rekli da je to istočni i sjeverni dio Hrvatske. I jako nam je drago doći u Karlovac jer je odlična ekipa i da se zaružiti tamo.

 

Bendovi se često znaju žaliti kako se zbog organizacije svirki nije uspjelo postići ono što se htjelo. Koliko imate iskustava s lošim organizacijama nekih evenata?

DENIS: Kroz sve ove godine smo se stvarno svega nagledali i nakupili jako puno iskustva tako da uglavnom radimo s organizatorima s kojima smo već par puta radili te nema nekih problema.

 

 

Kako funkcionira i diše zagrebačka punk scena? Razlikuje li se po nečem od ostalih krajeva Lijepe Naše?

DENIS: Mislimo da je svugdje isto jer, koliko znamo, u svakom gradu si bendovi međusobno pomažu, zovu se na svirke.

PUPI: Stvar kod zagrebačke scene je ta da ima jako puno bendova i svake sezone mladi bendovi dolaze i odlaze i problem je u tome da ima 5-6 bendova koji su konstantno aktivni, dok ostatak ljudi stalno radi nove bendove pa je teško više pratiti tko gdje i kad svira. A i problem je u solidarnosti bendova jer se funkcionira po principu tko je s kim dobar, a ne koji bend kako svira. Tako da je zaključak: ako je manja sredina , recimo Osijek ili Čakovec, ljudi na sceni su puno složniji nego u Zagrebu.

 

Najčešće svirate sa zagrebačkim bendovima. Možete li izdvojiti barem jedan koji vam je iznimno drag?

DENIS: Iznimno nam je drag Abergaz, jer nas svaki put iznenade svojom svirkom, pjesme su im odlične i to je baš onakav punk kakav volimo. Uz sve to, skoro pa smo i kućni prijatelji.

 

Svirali ste kao predgrupa kultnim bendovima kao što su G.B.H. i 999. Kakav je doživljaj biti predgrupa takvim bendovima i kakve dojmove ste stekli?

DENIS: Ja sam se osjećao odlično kad smo svirali sa GBH jer mi je to najdraži bend zadnjih 15 godina, a i svi ti bendovi koje smo slušali k’o klinci su se pokazali kao dobra ekipa s kojom se da popit’ i popričat’.

PUPI: Što se tiče benda 999 , ugodno smo bili iznenađeni kol’ko su pristupačni ljudi koji skoro pa u neizmjenjenoj postavi ( basist je prije samo 23 godine došao u bend , ostali su od 77 aktivni) od 1977. pa do dan danas su stekli status kultnog benda. Bilo je odlično svirati s bendom koji nam je bio praktički pank literatura uz Clash , Pistolse , Buzzcockse itd., odličan osjećaj.

 

 

Nerijetko nastupate i na humanitarnim koncertima što je za svaku pohvalu. Možete li navesti neke od njih i koja je njihova svrha bila?

DENIS: Svirali smo za jednu curu koja je oboljela od raka, napravili smo veći koncert za napuštenu djecu u domu, skupljali smo novce za jednog dečka kojem su ukrali opremu i tako. Bilo je dosta toga…mislim da nema riječi kojima bih mogao opisati svoju sreću ako svojim sviranjem mogu nekom pomoći.

 

Održali ste također humanitarni koncert i u Rijeci u MMC Palach pri čemu je došlo do uznemiravanja sudionika koncerta od strane MUP-a. Kako to komentirate?

DENIS: Cijela priča počinje tako da su nam na pola puta prema Rijeci javili da je klub zatvoren i da ništa od koncerta. Mi smo ipak došli i odlučili svirati za sve te ljude pa makar i ispred kluba. Ja sam dobio upozorenje da ne pomišljamo slučajno na nikakvu svirku. Odsvirali smo 3 pjesme i dalje je povijest (smijeh).

 

Na Vašem singlu „Samo Ravno“ našla se i pjesma SS Nova. Planirate li se prijaviti na neki „rijaliti šou“? Mislite li da je sudjelovanje u „rijaliti šou“ dobra odskočna daska za nove „zvijezde“ ?

DENIS: A ne ne, nikako. Osobno mi se gade sve te stvari.

PUPI: Definitivno ne. Reality zvijezde ako su ikad i imale nekog talenta ili individualnosti, hrvatska glazbena industrija (ako se to uopće može tako nazvati) je to toliko izobličila da svi izgledaju k+o proizvod sa trake. A Story Super Nova je upravo i pjesma o tome.

 

Obradili ste i pjesmu Josipe Lisac „Šetamo kroz grad“. Kako je publika prihvatila obradu Josipine pjesme?

PUPI: Od početka smo znali da će publika dobro reagirati na tu pjesmu jer je refren užasno zarazan, a i imali smo iskustva s prijašnjim obradama, recimo “Program tvog kompjutera” koja je redovito tražena na koncertima kad nas se zove na bis. A i gospođu Lisac jako cijenimo kao izvođača jer je uvijek bila van svih okvira.

 

Pričajmo malo o novome albumu. Postoji li neki trenutačni naziv, koliko će pjesama biti, koliko će se razlikovati od prethodnika?

PUPI: Novi album će imati malo drugačiji zvuk od prethodnih, ali čisto radi usklađivanja 2 gitare u bendu. Dalje kad ljudi čuju nove stvari, moći će reći “da to je taj nmi zvuk”. Što se tiče naziva albuma, još uvijek smo u pregovorima sami sa sobom jer tražimo ime koje bi na svim jezicima značilo istu stvar.

DENIS: Ja glasam za ime “Fiasko”.

 

 

Nakon izdavanja albuma logičan slijed je turneja, a poznato nam je da ste najavili i koncerte po Europi. Gdje ste do sada nastupali izvan Hrvatske?

DENIS: Bili smo 2 ili 3 puta u Sloveniji, imali smo neku mini turneju po Mađarskoj. Kasnije su nas zvali na novogodišnji koncert u Italiju i nakon toga na jedan punk festival opet u Mađarsku.

 

Vjerojatno ste, koliko god slični, toliko i različiti u slušanju glazbenih žanrova, stoga u priči ‘No More Idols’ nalazimo elemente punka, rocka, HC-a, disca itd. Što mislite o žanrovskim barijerama i stavljanju grupe u neki ‘sveobuhvatni’ koš?

PUPI: Ustvari da, evo recimo Denis prvi, koji tjedan dana sluša Jacksona (huz bed (smijeh)) pa tjedan dana GBH, Sepulturu pa malo Madness i tako…Matija, basist, je trešer, pa tu dolazi do izražaja i taj neki hardkor i metal, Branko, bubnjar sluša praktički slične žanrove kao i ja , anarcho punk, crust, hardcore itd… al’ eto, našli smo tu neku simbiozu toga svega.

 

Kako biste okarakterizirali alternativnu scenu na našim prostorima? Postoje li poveznice s ostalim europskim scenama?

PUPI: Alternativna scena na našim područjima stalno ima neku konstantu, uvijek ima bendova i svirki , ali u zadnjih par godina se drastično smanjuje broj klubova koji podržavaju scenu. No More Idolsi su povezani s Mađarima, Grcima , Austrijancima i Englezima (jedan prijatelj iz Engleske nam organizira europsku turneju iduće godine). A poveznica ili sličnosti s alternativnom scenom vani nema baš previše, ona je puno bolje organizirana nego kod nas.

 

Izdvojite neku anegdotu s nastupa.

DENIS: Ja sam prije koncerta u Koprivnici strgao nogu, odvezli su me u bolnicu gdje je bila nevjerojatna gužva i morao sam birati ili ću ostati u Zagrebu da mi namjeste to i otkazati koncert ili takav otići na vlak pa do Koprivnice. Otišao sam takav na vlak i mogu reći odsvirao među 5 najboljih No More Idols koncerata ikad, koliko god sam umirao od bolova na stageu. Publika je bila fenomenalna, hrpa ljudi se popela pjevati s nama i zadala redarima muke pa se zbog njih dalo sve to izdržati do jutra dok sam napokon otišao u Zagreb u bolnicu.
PUPI: Pa eto, ja se sjećam anegdote sa svirke u rock klubu Time kad smo morali govoriti redarima da puste ljude na pozornicu da pjevaju s nama, jer mi kao bend ne prakticiramo baš nekomunikaciju s publikom. I poslije svirke nakon što je Žiki razbio jednu od gitara, jedan fan je uzeo ostatke te gitare doma i dao je uokviriti i gravirati ispod datum i ime benda.

 

 

Mediji nas zatrpavaju pričama o referendumima, nemogućim revolucijama i sličnim stvarima. Pripremate li neku pjesmu u vezi tekućih zbivanja ili ste izvan tih političkih igara?

DENIS: Bježimo od politike k’o Željka Markić od seksualnih manjina.

 

Neki kritičari su okarakterizirali vaše pjesme kao ‘čisti punk – bez puno filozofiranja, kratke minutaže pjesama i smislene poruke’. Volite li eksperimentirati s pjesmama ili pojednostavljujete stvari koliko je to moguće?

DENIS: Uvijek eksperimentiramo i tek nakon nekog vremena one dobiju svoj pravi oblik. Također pazimo jako na to da ne pretjerujemo s ponavljanjem refrena i sličnim stvarima koje su do danas već nebrojeno puta napravljene. Nekako volim malo izmijeniti cijeli kostur pjesme.

PUPI: Pa nikad ustvari ne filozofiramo, ne radimo neke duge i komplicirane solaže, ali eksperimentirati s ritmovima smo uvijek voljeli, a i može se reć’ da imamo valjda poremećaj koncentracije, jer pjesma ako traje duže od 3 minute, počnemo gubiti interes.

 

Za kraj, izdvojite neki stih iz vaših pjesama kao poruku našim čitateljima. 

PUPI i DENIS: “samo ravno, moja politika, prava strana nije ni postojala!”

 

miXeta vam želi sve najbolje u daljnjem radu!

Hvala puno, vama također sve najbolje!!