Dragi čitatelji, na red je došla alternativna rock grupa iz Zagreba pod nazivom Mika Male. Što su nam ispričali, kakve planove imaju, kako im nastaju pjesme i što nam su nam sve otkrili o sebi pročitajte u razgovoru.

 

 

Počeo bih s pitanjem koje me oduvijek zanimalo, no nigdje nisam našao odgovor, zašto Mika Male?

Romantičnog odgovora, nažalost, nema. Trebalo nam je ime za koncert i kasnije je zaživjelo u ušima ljudi, jer ima neku svoju simetriju i zvučnost pa smo ga odlučili zadržati.

 

„Mika Male sviraju u valovima i zahtijevaju tišinu. Tamo se najbolje snalaze.“ Jesu li ove dvije rečenice s vaše web stranice dovoljne da se opiše sada već bogata slika benda?

Rečenice koliko god bile spretno napisane zapravo nikada ne mogu opisati muziku, jer ona ne pripada pisanom mediju. Muzika napada iz svih smjerova, udara u želudac, osvaja intelekt, istovremeno tjera na razmišljanje, osjećanje i pokret. I mi težimo stvaranju takve glazbe.

 

Tko je zaslužan za kreiranje grupe i tko je u sadašnjoj postavi benda?

Nema zaslužnog. U prošlom životu bio je jedan bend koji nije nikada zaživio izvan stanova i prostorija za probe. Tako je sve počelo i završilo. Novi život mu je udahnuo dolazak violinistice Majde Bojić, a kasnije su mu se pridružili Igor Bušljeta na bubnjevima, Lucija Potočnik na basu, Ivan Žigo na električnoj gitari i Antonio Timko na akustičnoj gitari i ostalim glazbenim intervencijama.

 

Melankoličan zvuk i sjetne melodije nešto je po čemu vas alternativna scena već poznaje. Mogu li tužne pjesme bolje prikazati dubokoumnost i poruku?

Ne znam. Nismo sjeli i dogovorili se kakvu glazbu ćemo svirati. Pretpostavljam da je stvar ponajviše mog senzibiliteta, a i ostalih članova benda, pa su pjesme nekako zalutale u takve vode. Iako ih ja ne bih nazvao tužnima. One samo ocrtavaju unutarnji svijet ljudi, barem onako kako ga mi vidimo, kada si dopustimo prostor za disanje i razmišljanje. Vjerojatno je zato i glazba introspektivnijeg karaktera, zahtjeva pažljivije slušanje da bi došlo do razumijevanja i često ne sjeda na prvu loptu. Mislim da zapravo ne postoje tužne i sretne pjesme, već samo spektar ljudskih emocija koje one pokušavaju oslikati. Zato i ne vjerujem da pjesme, možda možemo reći – tužnog karaktera – dublje ulaze u onaj moment ljudskog, humanog, od pjesama koje su npr. plesnije ili imaju više durski prizvuk. A možda mi je stran koncept dubokoumnog u glazbi, jer opet mislim da većini nas muzika nije toliko intelektualna domena (ne ignorirajući u potpunosti taj aspekt), već više mjesto osjećanja.

 

 

Slušajući vašu glazbu prolaze mi kroz glavu uradci Damiena Rice-a, „tihog“ Nicka Cavea i povremeno Toma Waitsa u svojim ranim fazama. Tko su glazbeni uzori grupi Mika Male?

Uglavnom pomalo lažem kad pišem za cijeli bend, jer ističem ljude čija glazba meni osobno puno znači, što nužno ne vrijedi i za ostale članove benda. Što se glazbenih uzora tiče, osim gore navedenih, izuzev Damiena Rice kojeg nisam slušao, pjesme koje se podsvjesno i svjesno utjecale na moje stvaranje su pjesme grupe Tindersticks, Scotta Walkera, Tuxedomoon, Dirty Three, Bjork, Paul Simona i mnogih drugih.

 

Obrnutu poruku šaljete od Hladnog piva koji kaže da  „nije sve tako sivo“, uživate u neprestanom sivilu koji se proteže kroz vaša dva albuma pronalazeći neku veseliju boju, ali često se čini da se ni ne trudite previše mijenjati stanje vaših stihova i melodija. Je li to svojstveni paradoks, tražiti poboljšanje ljudske svijesti i otkrivanje nečega sretnoga kroz tužne melodije, nešto poput „sretne“ tuge?

Opet mi je teško odgovoriti na ovo pitanje, jer ne dijelim glazbu na sretnu i tužnu, već na onu koju osjećam, na note autora s kojima se na neki način mogu poistovjetiti, i na one čije su mi note strane i koje ne razumijem. Nije bilo svjesne odluke da zvučimo na određeni način. Sklop ljudi u bendu je takav da je glazba izašla iz nas na način da je ljudi doživljavaju kao što je možda i ti doživljavaš. U svakom slučaju, pokušavamo se orijentirati na pjesme tako da svaka ima svijet za sebe, da budu tekstualno i glazbeno zanimljive, što nam je užasno važno – taj suživot glazbe i teksta – i da naša konačna interpretacija omogući tim istim pjesmama da zažive u ušima slušatelja svojom posebnom atmosferom. Nekad savršeno uspijemo u tome, a nekad se zapetljamo i propadnemo u bezdan nesnalaženja. Ali najvažnije je usuditi se, ne zadovoljiti se s polovičnim rješenjima.

 

Pričajmo malo o albumima. 2006. godine samostalno izdajete svoj prvi album „Bijelo“ pod producentskom palicom Hrvoja Nikšića u suradnji sa Svenom Pavlovićem. Opišite tijek te suradnje i tijek rada na debitantskom albumu.

Hrvoje Nikšić je prvenstveno divan čovjek i prijatelj, sjajan suradnik u studiju i sve bolji producent. Možemo ga nazvati dobrim duhom ove manje poznate alternativne glazbene scene u Hrvatskoj, ali i prostora u regiji. Prvi album sniman u njegovom studiju bio je upravo naš album „Bijelo“ tako da smo vječno povezani. U snimanju nam je pomogao i Sven Pavlović, za kojeg isto mogu samo pisati riječi hvale. Radili smo vrlo entuzijastično na prvom albumu, nismo pojma imali što znači snimati u studiju i učili smo putem. Bilo je to dobro iskustvo za daljnju suradnju i stvaranje identiteta benda.

 

PJESMA ‘NADAM SE’

 

Na albumu se nalazi osam složenih, ali opet jednostavnih pjesama. Kako biste oslovili žanr prvoga albuma?

Opet ću nezahvalno odgovoriti da ne znam. U retrospektivi, bilo je tu par pjesama koje smo mogli izbaciti, ali onda bismo imali EP, a ne album. Tada je bio krajnji trenutak da se te pjesme snime, jer smo ih već prosvirali i nismo znali kuda bi s njima dalje. Trebalo ih je zapisati nekako, staviti u ladicu kako bismo mogli krenuti dalje. U svakom slučaju, taj je album naš najakustičniji i najtiši album dosad. U definiranje žanrova se neću bacati, nisam kompetentan.

 

 

U pjesmama se dotičete socijalnih tematika snažno povezanih s ljubavnim spletkama, pričama i općenito razvojem neke veze. Tko je zaslužan za tekstove?

Tekstovi su plod meni teško razumljivog procesa. Nekad mi padnu u krilo i odmah se pretvore u pjesmu, a nekad su vezani uz mukotrpan rad. Tako da ni sam ne znam tko je zaslužan za tekstove. Nekako se uvijek na kraju nađu uz glazbu.

 

 

Potpisujete nakon nekoliko godina za Dallas Records i izdajete album „Vremenom“. Zvuk ostaje prepoznatljiv, a dobivamo 10 novih pjesama. Imate li pjesama koje nisu uspjele naći mjesto na albumu?

Uvijek ima nekoliko pjesama koje se vuku godinama i ne uspiju pronaći svoju pravu verziju. Evo, tek nam na trećem albumu izlazi „Pjesma ceste“ koju vučemo još od snimanja prvog albuma.

 

SPOT ZA PJESMU ‘VREMENOM’

 

Znam da je teško, no možete li izdvojiti osobnog favorita s „Vremenom“?

Borim se za pjesme koje vjerojatno nitko drugi neće izdvojiti pa ću reći da mi je minijatura „To što si“ favorit. Gitara, violina i glas. Pogođena atmosfera.

 

Spot za pjesmu „Eskim“ nalazio se među najboljim spotovima na 20. danima hrvatskog filma. Kako gledate općenito na nagrade i na pozitivne kritike?

Ne mogu reći da smo iznenađeni pozitivnim kritikama, jer smo svjesni da je ono što radimo vrijedno i drugačije, barem na ovim prostorima. Kada to prepoznaju i drugi naravno da nam je iznimno drago. Ali na kraju dana radiš dalje ono što voliš i ne treba obraćati veliku pažnju ni na lovorike ni na negativne kritike. Vremenom samo opterećuju. Kad dobijemo kakvu nagradu, iskomentirat ću i to.

 

Nakon nekoliko nastupa koji su se odvijali većinski po Zagrebu i okolici, jeste li imali ideju jednoga dana napraviti neki live album sačinjen od intimne i klupske atmosfere?

Jesmo. Razmišljali smo već sljedeći album probati snimiti uživo, ili što je bliže tome moguće. To dakle, ne bi bio live album u smislu u kojem si ga ti zamislio, ali moguće je da jednog dana snimimo i jedan album koji bi posve prenio atmosferu klupskog koncerta.

 

Singl „Bijeg“ vaš je put za nastavak diskografske stanke. Njime najavljujete novi album „Gdje se sastaju luđaci“. Kako je „Bijeg“ postao prvi singl?

Mijenjamo tempo povremeno. Ne treba stajati na mjestu. Kad osjetimo da ponekad previše zavučemo treba se malo pokrenuti i ubrzati. Zato i „Bijeg“. Možda nije najbolja pjesma na albumu, ali ima svoju dinamiku i neposrednost koja osvaja.

 

SPOT ZA PJESMU ‘BIJEG’

 

S kime ste surađivali u izradi crno-bijeloga spota i tko vam je producent na novome albumu?

U izradi spota radili smo s Dariom Krmpotićem i njegovim psima, a album je, kao i prošla dva, opet producirao Hrvoje Nikšić.

 

Možete li izdvojiti anegdotu s nekog nastupa?

Jednom smo skoro dijelili pozornicu sa Psihomodo Popom.

 

 

Možemo li vas povodom izlaska novoga albuma očekivati i negdje u Slavoniji?

Vrlo rado bismo tamo svirali pa ćemo se i potruditi pronaći neki adekvatan prostor za koncert. Sve prijedloge rado prihvaćamo.

 

S kime biste voljeli ovoga trenutka dijeliti pozornicu ili nekome biti predgrupa?

Hm. Skoro nikad nisam o tome razmišljao. Imamo puno dragih prijatelja bendova i kantautora s kojima smo već svirali. Meni bi bio užitak dijeliti pozornicu s bendom The Walkmen. Bio sam na njihovom koncertu u Ljubljani prije par godina i oduševio se.

 

Kako gledate na današnju alternativnu scenu na ovim prostorima?

Poslušajte kompilacije „Bistro na rubu šume“ Vol.1-3. Za koji mjesec izlazi i četvrta. Tamo se može pronaći 30-40 relativno novih glazbenika odn. bendova koji funkcioniraju izvan mainstreama, a koji su vrijedni slušanja. Kompilacije smo radili odn. sastavljali nas nekoliko pod dirigentskom palicom Zvonke Obajdin (bend Svemir) trudeći se na njih uvrstiti što više zanimljivih glazbenika s ovih područja, a koji još nisu uspjeli dobiti šansu doći do šire publike. Sve kompilacije mogu se skinuti i/ili poslušati na ovoj adresi: http://bistronarubusume.bandcamp.com/

Mislim da je to neki dobar presjek alternativne scene na ovim područjima i nadam se da će i dalje rasti. Specifičnih žanrovskih alternativnih scena isto uvijek ima i prisutne su, ali o njima manje znam.

 

Za kraj, što možete poručiti našim čitateljima i vašim slušateljima?

Čitajte knjige, a ne intervjue. 😀

 

miXeta vam se zahvaljuje na ustupljenom vremenu i nadamo se da ćemo vas imati priliku poslušati u blizini. Lijep pozdrav i hvala!