Dragi čitatelji, nakon što smo prije nekoliko mjeseci odradili predstavljački intervju klape Voneti, došlo je vrijeme i da vam ga predstavimo. To je ekipa mladih talentiranih i učenih glazbenika, a s nama je razgovor vodio Ivan Šimatović.

Ivane, za početak par osnovnih informacija vezanih uz klapu Voneti.

Klapa Voneti sastoji se od 7 članova. Prvi tenor je Veton Marevci, drugi tenori su Tomislav Božičević i Marijan Monić, baritoni Leon Košavić i Dino Guštin te basovi Marko Bertić i ja. Postojimo oko četiri godine.

Je li vas oduvijek bilo sedmorica u klapi?

Na samom početku nas je bilo petorica i prošle godine su nam se priključili Marko Bertić i Marijan Monić.

Kroz te 4 godine uspjeli ste stvoriti ime i ugled među Karlovčanima. Kako ste se vi uopće formirali kao klapa?

To se sve dogodilo igrom slučaja, neplanski. Krenulo je iz jednog provoda poslije zajedničkog koncerta. Svi smo bili pjevači u Prvom hrvatskom pjevačkom društvu Zora, što je ujedno i najstariji zbor u Hrvata, a imali smo koncert u kazalištu i poslije koncerta naravno i domjenak za izvođače gdje smo spontano počeli pjevati. Raspodijelili smo se po glasovima i tako je to krenulo i nama se svidjelo. Već sljedeći tjedan dogovorili se za mjesto probe i počeli.

Vaš voditelj je?

Naš prvi umjetnički voditelj bio je Tonči Ante Petković profesor solo pjevanja u glazbenoj školi Karlovac, a ujedno u to vrijeme Leonov, Marijanov, Tomislavov i moj profesor pjevanja. Kao voditelj klape vodio nas je oko dvije godine. Uz naš nedostatak vremena zbog raznih obveza oko fakulteta nismo bili u mogućnosti imati probe preko tjedna, već vikendom. Pošto profesor živi u Zagrebu nismo mogli najbolje nastaviti s radom pa se sve svodilo na to da nas je preslušavao i govorio što trebamo ispraviti. Zadnje dvije godine voditelj nam je naš prvi tenor Veton Marevci, ujedno i student dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Koliko čujem vi ste dakle svi učeni glazbenici sa završenim srednjim glazbenim školama, a većina vas i studira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu .

Točno tako. Kao što sam već naveo Vetona, on je upravo završio treću godinu. Leon Košavić je također završio treću godinu, ali smjera solo-pjevanje, Marko Bertić je kao teoretičar završio četvrtu godinu na Muzičkoj akademiji. Tomislav Božičević upravo je upisao četvrti razred srednje glazbene škole u Karlovcu i iskreno se nadam da će nam se pridružiti u skoroj budućnosti. Marijan Monić, naša ”zvijezda” uči solo pjevanje kod već spomenutog profesora Tončija Petkovića, Dino Guštin studira na FER-u u Zagrebu te on isto ima završenu srednju glazbenu školu. A ja sam od ove godine brucoš Muzičke akademije u Zagrebu smjera solo pjevanje.

Koji vam je bio prvi veliki nastup?

Prvi veliki nastup nam je bio…nešto za grad, čini mi se. Znaš, toliko dugo je prošlo od toga da se više ni ne sjećam što smo točno pjevali i povoda kojim smo pjevali.

Grad Karlovac ima čak tri klape.

Slažem se, uz nas tu su klapa Furešti i klapa Carolo. To su naši prijatelji, volimo surađivati s njima. Ne tako davno održali smo naš prvi cjelovečernji koncert u Karlovačkom kazalištu Zorin Dom, a naši gosti su bili spomenute klape. Prije kojih dva do tri mjeseca na starom gradu Dubovcu također je održan cjelovečernji koncert klapa.

Nedavno ste bili i u Šibeniku.

Tako je. To je bilo početkom sedmog mjeseca. Bili smo gosti ukoliko se ne varam na dječjem festivalu, a mi smo svoj dio odradili na glavnom trgu u Šibeniku, iskreno tada smo prvi put osjetili tremu prije nastupa upravo zbog tog što je Šibenik kolijevka klape te nije lako pjevati klapsku pjesmu pred Dalmatincima ako nisi i sam Dalmatinac. Trema je nestala nakon što su nas Šibenčani popratili velikim pljeskom te su nam poslije koncerta nastavili čestitati na našoj izvedbi. Kasnije smo otkrili da se u publici krio i gospodin Dušan Šarac, umjetnički direktor klapskog Festivala u Omišu.

Kakvoj vrsti klapskih pjesama težite?

Težimo starim, tradicionalnim klapskim dalmatinskim pjesmama, ali naravno pjevamo i novokomponirane. Napravili smo jednu pjesmu u suradnji s našom divom Ivankom Boljkovac, pjesma se zove „Zapivat će kale i đardini“ za koju je stihove napisao Robert Đerek, glazbu Ratimir Zekić, a aranžman naš prijatelj i korepetitor profesor Ognjen Gravora. Pjesma je bila na festivalu Marko Polo na Korčuli prije tri godine.

Imao sam priliku prisustvovati vašem gostovanju u izvedbi opere Nikola Šubić Zrinski. Kako to da ste vi nastupili u operi?

Dobili smo poziv od direktora gradskog kazališta Zorin Dom, gospodina Srećka Šestana da gostujemo u zboru u operi Nikola Šubić Zrinski u izvedbi HNK Osijek potpomognuti pokojim solistom iz Zagreba, a sve to povodom 434. rođendana grada Karlovca. Opera je na početku bila zamišljena na košarkaškom terenu u Šancu, ali je zbog vremenskih neprilika cijeli projekt prebačen u našu sportsku dvoranu. Mi smo to drage volje prihvatili, pripremali smo se manje od mjesec dana. U prilog nam ide to što smo svi glazbeno obrazovani pa nam je prilagodba tako kratko trajala. Opera je prošla izvanredno, došlo je više od dvije tisuće ljudi koji su nas „natjerali“ na čak tri bisa posljednje slike u kojima smo pjevali „U boj, U boj“.

Kako je nastalo ime Voneti?

Evo ja sam odgovoran za to ime . Nismo znali kako bismo se zvali pa smo imali prijedloge „nikad skupa“, „Karlovac“, itd. i onda sam uzeo olovku i papir i od početnih slova naših imena  složio riječ „voneti“. Svima se dojmilo to ime jer je zvučno.

Čujem da sudjelujete i u nekim projektima?

Evo kad si već to spomenuo, sudjelujemo u međunarodnom projektu  “Cjeloživotna emocija – učenje kroz glazbu”  koji financira Europska Unija. Projekt je zajedno s partnerima iz Latvije i Walesa kandidiran na natječaj za europska sredstva u veljači prošle godine te je odobren u iznosu od 68.500 eura.  Uz nas u projektu sudjeluje i klapa Škrlet iz Kutine. U projekt smo ušli zahvaljujući gospođi Jasmini Cvetković Braim koja nas je predložila u uži krug. Zapravo cilj samog projekta je izmjenjivanje kulture između navedenih država,uspoređivanje i unaprjeđenje metoda rada, obogaćivanje znanja te upoznavanje tradicionalnog repertoara. Ukratko, na samom početku projekta smo mi i Velšani putovali u Kekavu nedaleko od glavnoga grada Rige u Latviji, u studenom će Latvijci i Velšani doći k nama u Hrvatsku te onda sljedeće godine u ožujku mi i Latvijci idemo ka Velšanima u  Blaengarw u okrugu Bridgend u Walesu.

Ekipa miXete Vam se zahvaljuje na gostovanju. Želimo Vam sve najbolje u Vašoj karijeri te ćemo pod budnim okom pratiti Vaše buduće projekte i ostvarenja.

Hvala Domagoj, tebi i tvojoj ekipi što ste nas ugostili. Naravno želimo i mi Vama sve najbolje u Vašem daljnjem radu.