Dragi čitatelji, na našem portalu došao je red da ugostimo i sve popularniji rock sastav ‘Wasted Generation’. Vjerojatno široj publici i otprije poznat po svojim pjesmama, ovaj bend je u svojoj dosadašnjoj karijeri ostao najviše upamćen kao predgrupa Gunsima u Zagrebu. Kako je sve krenulo, što planiraju  dalje i kakvi su dojmovi sa svirke prije Gunsa pročitajte u razgovoru.

Wastedi, dobrodošli! Za početak, tko je ”krivac” za ovo odlično ime benda?

Kriv je Desmond Child, poznati hitmaker, koji je napravio pjesmu „Wasted Generation“ za potrebe soundtracka filma Rock Star, i mi koji smo taj film gledali, pa nam se svidjelo to ime za ime benda. Ime je odabrano i radi svoje zvučnosti, ali i zbog poruke koju nosi, a to je da opisuje i najavljuje generacije klinaca (kasnije odraslih ljudi), koji imaju sve lošije vrijednosti i ljudske karakteristike te su slijepi poklonici svega onoga što im se servira na glazbenom, modnom i sl. planu. Ne kažem ni da je naša generacija idealna ili dobra, ali upravo zato ovaj naziv protraćene i uništene generacije može stajati za bilo kojeg čovjeka i njegovu generaciju.

Od 2002. do danas, bilo je mijenjanja postave. Tko je sada za kojim instrumentom?

Sada, po prvi put nakon 11 godina postojanja benda, bend djeluje sa samo 3 člana, a to su Alen Valinčić na bubnjevima, Petar Španjić na bas gitari, i ja, Dinko Pleša, kao vokal i gitara. Ova nagla redukcija članova benda zahtijeva veliku prilagodbu, kako u općenitom zvuku benda, tako i u aranžmanskom dijelu, tako da nam je plan da zbog kvalitete naše svirke ljudi s vremenom i zaborave da nas je ikad bilo više J  Unazad zadnjih par odsviranih koncerata u ovakvoj postavi imamo jako pozitivne reakcije, tako da se nadamo da smo na pravom putu.

Bend koji je ”otvorio” vaš glazbeni put su Guns’n Roses. Ima li tu još izvođača koji su upotpunili sve to do kraja?

Naravno, osim Gunsa, tu su i drugi poznati hard rockeri poput Deep Purple, Whitesnake, Aerosmith, AC/DC, Skid Row, Led Zeppelin, a u zadnje vrijeme i grungeri poput Alice in Chains, Soundgarden, Pearl Jam…

Upravo ste 2010. svirali kao njihova predgrupa na koncertu u Zagrebu. Kako je došlo do realizacije svega toga?

Prijavili se na natječaj za predgrupu i poslali naše materijale, čuli se putem facebooka sa road menadžerom Gunsa, zamolili Michelle T. Young (poznatiju kao „My Michelle“) da nas spomene Axlu i jednog jutra primili poziv kako je menadžment Gunsa odabrao upravo nas. Nismo se previše raspitivali kako i točno zašto, to nam je bilo manje važno, a i trebalo se jeb..čki dobro pripremiti za taj nastup J

Može se reći da je to bilo ispunjenje snova na neki način. Jeste li se upoznali sa članovima benda?

Da, nakon našeg nastupa u prostorijama G’N’R backstagea, kojima zapravo ni mi nismo imali pristup zaustavili su nas Richard Fortus i DJ Ashba (gitaristi), te pohvalili naš nastup, nakon čega smo još 10ak minuta pričali s njima, te bili pozvani na rođendanski after party Rona Bumblefoota (također gitarist), koji nam je nakon mjesec dana napisao i pisanu preporuku za buduće koncerte i organizatore. Odlična ekipa!

Vratimo se malo na vas i vaše stvaralaštvo. Kako nastaju vaše autorske pjesme?

Najčešće nastaju tako da netko iz benda dođe na probu s već smišljenim riffom ili akordima potencijalne pjesme, pa onda ostatak benda to uokviri i napravi aranžman, koji ponekad zna izmijeniti pjesmu do neprepoznatljivosti u odnosu na prvotnu zamisao. Što se tiče tekstova, najviše tekstova došlo je s moje strane, a ponekad je za tekst zaslužan i Pero.

Singl ”Swingirl” bio je na engleskom jeziku. Bazirate se samo na pjesme sa engleskim tekstovima/pjevanjem ili ima nekih ”domaćih”?

Swingirl, kao i naših 15ak drugih autorskih pjesama koje smo napravili u razdoblju od 2006. do 2012. god. su na engleskom jeziku, jer nam je tako bolje zvučalo, jer nam je primarni cilj bio izaći sa bendom izvan granica RH itd. itd. U te svrhe, snimili smo i spot za pjesmu Swingirl, pjesmu je izmiksao legendarni USA producent Eddie Kramer (Jimi Hendrix, Led Zeppelin, KISS…), snimili smo još nekoliko pjesama u kvalitetnom studiju, također na engleskom jeziku te ih odaslali u svijet.  Obzirom da još nema konkretnog uspjeha od tog poduhvata, u međuvremenu smo se počeli baviti i tekstovima na hrv. jeziku, pa tako sada već imamo 4-5 pjesama na „domaćem“, koje redovno predstavljamo na našim koncertima i čini se da publika dobro reagira i na te pjesme.

Koliko je već autorskih pjesama izašlo iz vaših glava, gitara, glasova i bubnja? Planirate li možda izdati album?

Kako sam ranije napisao, otprilike 15-20 autorskih pjesama smo stvorili dosad. Razlog zašto ih nismo napravili više leži u tome da smo prvih par godina postojanja benda svirali isključivo covere i na njima se uvježbavali i „trenirali“ te smo sa autorskih započeli tek kada smo se osjećali spremno za stvoriti nešto svoje. Drugi razlog je taj što smo se često morali suočavati s promjenama članova benda (odlasci 3 gitarista i 3 pjevača), pa je to znalo narušavati tijek rada i stvaranja. Treći razlog zašto nemamo više autorskih pjesama obzirom na godine postojanja je taj što smo donekle picajzle kada su autorske pjesme u pitanju, pa većinu toga ni ne puštamo da ugleda svjetlo dana, osim ako svi čvrsto ne stojimo iza određene pjesme, a znalo se dosta puta dogoditi i da neku pjesmu napravimo, a onda s vremenom jednostavno izbacimo iz repertoara i zaboravimo jer više ne osjećamo energiju i pozitivnu vibru u vezi te pjesme. Vjerujemo da ćemo sada kao trojac možda i lakše stvarati autorske pjesme, jer ćemo se moći lakše i brže uskladiti i dogovoriti.

Bili ste predgrupa Mišiću & Fireballu u Valpovu. Kako je prošao taj događaj?

Zoki je naš dugogodišnji prijatelj i jedan od bivših pjevača benda, tako da smo zajedno već odsvirali puno koncerata, i nadam(o) se da će ih biti još. To su koncerti na kojima se svi jako dobro zabavimo, družimo i uživamo, a publika često prepozna tu pozitivnu energiju pa nam vrati istom mjerom, tako da nam takvi koncerti ostaju u dobrom sjećanju.

Dinko, snimio si sa Zoranom i pjesmu ”Bez Naslova”. Kako je prošlo snimanje i koja je povijest te pjesme, s obzirom da je demo ”kružio’ Youtube-om duže vrijeme?

Istina, prva demo snimka ima svoje korijene još od početka 2009. god., kada je Zoki otišao u show Hrvatska traži zvijezdu, te nakon što se pokazalo veliko zanimanje za tu pjesmu, odlučili smo je snimiti i u profesionalnom studiju, što smo i učinili 2010. god. u studiju Željka Nikolina u Osijeku. 2012. god. smo napokon snimili i videospot za pjesmu Bez naslova, koji se još i sad ponekad zavrti na CMC-u. Iskreno, upravo ta pjesma i njezino kasnije prihvaćanje od strane šire publike me je i potaknulo da nastavim pisati pjesme na hrvatskom jeziku, jer sam uvidio da sam očito sposoban napisati dobar i kvalitetan tekst i na domaćem jeziku.

Kakvi su planovi za ostatak godine, a i duže?

Najbliži planovi su nam snimiti u studiju nove autorske pjesme (prvenstveno pjesme na hrv. jeziku), napraviti videospot za neku od tih pjesama te ga predstaviti što većem broju ljudi, kako bi dobili što bolji i korisniji feedback te nastaviti s koncertima i promocijom pjesama i benda hrvatskoj publici, a možda i šire.

I za kraj, zahvaljujemo se na ugodnom druženju. Imate li što za poručiti svojom publici, a i šire?

Ako očekujete brz i lak uspjeh u životu svirajući u rock bendu – nemojte ni počinjati! Ako očekujete isključivo zabavu, popularnost i ugodu – nemojte ni počinjati! Ako očekujete velike novce i hrpu publike – nemojte ni počinjati! Ako očekujete jedan veliki izazov koji vam potencijalno s vremenom može donijeti sve ovo navedeno, ali vam je glavni motiv ljubav prema glazbi i sviranju – nemojte nikada odustati! Znam da mi nećemo…