Na ideju ‘In memoriam’ kolumne došli smo prije određenog vremena te smo čekali pravi trenutak da ona zaživi. Donosimo vam, dragi čitatelji, kratki podsjetnik na jednog od najutjecajnijih repera koje je Balkan ikada vidio, povodom godišnjice njegove prerane i nikada prežaljene smrti.

Davor Bobić, poznatiji kao Moskri, bio je frontmen Prti Bee Geea, danas izrazito popularne grupe koja je početkom prošlog desetljeća stjecala svoj status koji danas ima. U klanu s Nikolom Jelićem Mikrijem i Nikolom Jarnevićem Eufratom, Moskri je doslovno dao ‘sebe’ u ono što mi danas zovemo Prti Bee Geeom. Premda je tadašnja scena u Srbiji imala po drugim kriterijima većih imena od ovog trojca, momci su u kratkom roku zavladali tadašnjim undergroundom, čega se čvrsto Mikri i Eufrat hvalevrijedno drže i dan danas.

Njihova pojava od samih početaka bila je pojam, počevši od emitiranja psihodeličnog ‘Pajpa’ (kojeg je kasnije Bad Copy praktički koristio kao svoj singl) na radiju SKC, pa do kultnog koncerta u SKCu u prosincu 2003. kada su kao Bad Copyjeva predgrupa praktički nastupali zapaženije od headlinera zahvaljujući urnebesnoj pojavi, ali i oštrim, beskompromisnim stihovima koji su imali puno srčaniji ‘delivery’ za razliku od drugih tadašnjih repera na sceni. Svojom autentičnošću i originalnim stilom privlačili su starije, dok su djeci predstavljali imidž ‘loših dečkiju’ koje bi oni htjeli kopirati, kontroverzno su se uspinjali do samog vrha. Radi albuma ‘Greatest Thits’ mediji su ih razapinjali, misleći kako je njihovo veličanje poroka otišlo malo predaleko, dok su rijetki shvaćali poruku, iskrivljenim humorom i fatalističkim ‘lajnama’ koje im trojac odašilje, ali je prvijenac ipak bio objeručke prihvaćen od strane underground scene.

U cijelom tom ‘cirkusu’ glavnu je riječ vodio Moskri. Što biste mogli reći o čovjeku koji je prvi ratovao protiv masa, medija, pa i roditelja (koji nisu htjeli da njihova djeca slušaju takvu tobožnju ‘glorifikaciju narkomanije’) i unatoč svakoj od prepreka dođe do statusa ponajboljeg srpskog MC-a ikada? Moskri je bio čovjek bez dlake na jeziku, koji je putem svojih pomalo mrzovoljnih, kratkih dionica, koje su fanovi najradije citirali, govorio o brutalnom i surovom sustavu u zemlji kojeg je i sam na kraju bio svojevrsna žrtva i čije su dionice bile vrhunac pjesme, vrhunac tog prtijevskog, bolesno iskrenog humora. Čovjek koji je sa takvom lucidnošću  i karizmom iznosio svoja djela, koji je bio takav šoumen, ali ponekad i neshvaćen umjetnik, zaslužio je  ovakvu kolumnu.

Koncerti Prti Bee Geea predstavljali su show u pravom smislu te riječi. Osim garantiranog glazbenog provoda i doživljaja, uzbuđenje je za publiku predstavljala i sama njihova pojava. Moskri je bio ‘maskota’, čovjek koji je punio klubove i radi kojeg su čak ljudi koji inače nisu bili slušatelji hip – hopa dolazili na koncerte ‘onih drogeraša’. Dovoljno o tome govori skidanje na koncertu i razne druge vratolomije.

Sve je došlo svome kraju tog kobnog četvrtka. 25. kolovoz 2005. bio je dan kada nas je napustila jedna od najopakijih ličnosti u povijesti balkanskog rapa, ali i jedan od onih najiskrenijih i najomiljenijih među publikom, što dovoljno govori kakav utjecaj i poštovanja izaziva spomen njegovog imena i devet godina nakon smrti. Mikri i Eufrat godinu kasnije izdali su u čast svog vođe posthumno izdanje ‘Moskri 77-05’ kao znak poštovanja prema liku i djelu Moskrija.

Sjajnim humorom, matricama, odličnim MC umijećem i zabavljanjem publike na live nastupima, današnji Prti Bee Gee je i osam godina kasnije, sigurno jedna od stvari na koje je Moskri ‘od gore’ ponosan. Za kraj, možemo samo reći: „Živ je Moskri, umro nije, dok je gudre i murije!“