Intervjuirali smo frontmana iz Brkova. Što nam je Shamso 69 ispričao o sebi i Brkovima, što vole , a što ne pročitajte…

Pozdrav brkati mladići, počnimo jednim standardnim pitanjem. Nazivate se Brkovi, a nemate brkove kao što ste već izjavili da ni Bajaga nema auto školu, a Jim Morrison ne nosi sa sobom vrata kao što ni Aki ne gura parni valjak.  Što onda Brkovi predstavljaju?

Odgovor se krije u samom pitanju. Robert De Niro se recimo u svakoj ulozi drukčije zove. To je jednostavno naziv benda koji svakoga asocira na nešto drugo. Mene recimo na muškarca u potkošulji koji u dnevnoj sobi sjedi, gleda tv, pije pivo i povremeno se počeše po jajima.

Tko sve čini Brkove i koja je poruka Brkova?

Ima nas 5 u bendu. Prasac i Žorž na gitarama, Tomac bas, Šarac na bubnjevima i ja pokušavam pjevati. Nema poruke. Sviramo ono što želimo i što nam se u tom trenutku svima sviđa, a kroz tekstove opisujemo neke stvari, događaje, osjećaje i iskustva. Slanje poruka narodu prepuštamo crkvenoj i sudbenoj vlasti. Osobno preferiram izreći svoj mišljenje ili eventualno navesti kako bi postupio na tuđem mjestu u određenoj situaciji, izbjegavam slati poruke i dijeliti savjete drugima.

Svirate punk folk wellness. Što je točno punk folk wellness i odakle ideja za miješanje punka i folka?

Punk i folk su vrste muzike i stila, to valjda ne treba posebno objašnjavati, a termin wellness vežemo isključivo uz atmosferu na koncertima. Do ideje je došlo jer nam je dodijalo svirati klasični punk, rock itd. Željeli smo nešto drugačije, još bezobraznije i bizarnije.

Do sada ste snimili čak četiri albuma: punkfolkwellness, Društvo brkatih mladića, Balkanski Esperanto i Brkati gosti. Svaki album je drugačiji od prethodnog. Možete li ukratko opisati svaki pojedinačno?

Ustvari smo snimili 3 albuma, a četvrti su drugi snimili umjesto nas (smijeh), 1. album je ono prvo što je izbilo iz nas kad smo se okupili u ovom sastavu i mislim da ga naziv dobro opisuje. 2. je nešto drukčiji, ima 3 pjesme koje se po meni izdvajaju po snazi, neki dan sam ga poslušao nakon par godina i zadovoljan sam. (smijeh) 3. smo snimali bez Šarca koji je bio odsutan, a Jelen je drukčiji bubnjar. Dosta je ujednačen i naučili smo usput neke stvari oko snimanja. Mislim da je najbolje snimljen, pjesme su malo više razrađene. 4. album su snimili nama prijateljski bendovi i to nam je velika čast. Osjećamo zahvalnost prema svima koji su sudjelovali u tome i jako smo zadovoljni. Sviđa mi se svaki album na svoj način, ali najbitnije je kako se sviđa publici, tj. onima koji ga slušaju. Nije fer da sami sebe ocjenjujemo.

Publiku ste pridobili najviše s pjesmom „Bolje da sam s frendovima pio rujno vino“. Kako je došlo do ideje za tekst pjesme i kakve su reakcije one malo kontroverznije publike poput feminističke populacije?

Zaista se ne sjećam toga dobro. Vjerojatno nakon nekog izlaska mi je pao na pamet tekst jer sam u to vrijeme najviše posjećivao birtije iako se i sad trudim da ne propuštam gradivo J Još nisam naišao na negativne reakcije isključivo na tu pjesmu. Ne znam kakav je stav takve populacije vezano za to, a iskreno i ne marim previše.

U vašim pjesmama često opjevavate lagodan život i prozivate „pokvarene“ žene koje izrade poštene pijane muškarce. Čemu toliko negodovanje prema „nježnijem“ spolu, čime su vas pogodile?

Pa to je jednostavno istina, a mišljenja sam da od istine nije dobro bježati jer kad-tad sve dođe na svoje i izađe na vidjelo.

Poznati ste po originalnom „stajlingu“ i koreografiji. Lažne tetovaže, zastave oko struka, „kečerske“ maske, prastari mobitel na vezici oko vrata koje bi svaki hipster poželio…
Tko je zaslužan za stilizaciju Brkova? Što mislite kako bi vaš „stajling“ modni mačak,  „fešn“ guru i Cigi prokomentirali?

Sami se oblačimo za nastupe, a tu i tamo nam prijatelji ili fanovi ponešto poklone, pa koristimo i to ako nam se svidi. Ti moderni modni gurui su mi prilično dosadni i ne pratim što rade i govore. Nama kao bendu je najvažnije kako nas vidi i prihvaća publika koja dolazi na koncerte.

Svirate mješavinu punka i folka kao što i slušate punk i folk. Smatrate li da punkeri u tajnosti slušaju folk premda to vječito negiraju? Kako ste našli poveznicu između Bane Bojanića i Sex Pistolsa?

Vjerojatno neki da, a neki ne. Bilo javno ili tajno. Kad sviraš folk na distorziranoj gitari, vrlo brzo dođeš do te poveznice.

Svoju glazbu nesebično dijelite na Internetu. Svi članovi su zaposleni i to vam stvara probleme s nastupima. Kako se uspijevate organizirati, financirati, uskladiti i održavati koncerte paralelno s poslovima kojima se bavite?

Napravili smo zajednički mail zbog lakše koordinacije, dosta vremena provodimo na telefonu, pogotovo Tomac i ja. Jako teško ide s poslodavcima, ali zasad nekako uspijevamo. I dalje smo neovisni i sami se financiramo i međusobno dopunjujemo kako bi jedni prema drugima zadržali taj ljudski i prijateljski odnos.

U pjesmi „Švaler“ pjevate o tipičnom razmišljanju „pravog“ muškarca kao i u pjesmi „Tolerancija“ u kojoj iznosite pravila ponašanja „pravog“ muškarca. Koje su poruke tih stihova i tko je njihov tvorac?

Ja sam napisao većinu tekstova, a izvlačenje poruka iz njih prepuštam svakome na volju. Nekoga pogode u dušu i srce, nekom su zabavni, a nekom besmisleni. Tako to ide.

Svirate diljem naše bivše države. Kakvi su vam dojmovi o sadašnjoj glazbenoj sceni u susjednim državama te u kojoj ste državi najbolje prihvaćeni od strane publike?

Osim Hrvatske, zasad smo najbolje prihvaćeni u Srbiji, zatim u Bosni, a u zadnje vrijeme smo počeli dobivati pozive iz Slovenije, Crne Gore i evo baš jučer su se javili i Makedonci. Malo nam sporije ide  to širenje po regiji, vjerojatno dijelom i iz razloga što i dalje nemamo menadžere ili booking agente po tim regijama, a i nema nas po medijima jer nemamo ni izdavača.

Vaš četvrti album zapravo i nije samo vaš. Surađivali ste s brojnim glazbenicima koji su odsvirali obrade s vaša tri predhodna albuma. Kako je došlo do suradnje i po kojim kriterijima ste odabrali vaše suradnike?

To su sve prijateljski bendovi. Ideja nam je pala na pamet slučajno dok smo putovali na neki nastup. Iako je na početku sve skupa djelovalo nemoguće, ipak se ostvarilo na naše veliko čuđenje i prije svega zadovoljstvo. Volimo se družiti s bendovima koje usput upoznamo i koji to žele naravno. Na taj način su neki od nas stekli prave i doživotne prijatelje, tako da se sada družimo i izvan te priče oko nastupa. Evo sad su recimo Biške i Stole ljetovali kod Tomca, privatno se posjećujemo itd.

Često se priča da su Brkovi underground ili alternativa. Što je za vas undergrond, a što alternativa i zašto ne želite svirati u „šminkerskim“ klubovima?

Jako neško pitanje i mislim da nemam pravi odgovor. To se sad sve pomiješalo i ne zna se tko pije tko plaća. Što se tiče tih fancy klubova, ne želim tamo nastupati jer mi se jednostavno gade. Gadi mi se to što predstavljaju.

Vaš treći album nazvali ste  „Balkanski Esperanto“. Što je točno „Balkanski Esperanto“ i zamišljate li „Balkanski Esperanto“ kao novi službeni jezik EU?

Ja recimo brzo upijam akcent i govor. Tako da kad zaredamo sa putovanjima, Istra, Dalmacija, Bosna, Srbija, Međimurje, Hercegovina. Malo iz zajebancije, malo ozbiljno pokupiš svugdje po nešto i onda kad se vratiš doma i ljudi te pitaju kako to čudno pričaš. Ne znaju da se radi upravo o balkanskom esperantu (smijeh).

Do sada ste svirali po svim festivalima, a nedavno i na Exitu. S kakvim ste se dojmovima vratili s Exita?

Exit je za mene bio poput konc logora. Stalno te vraćaju i opominju nešto. Tu možeš proći, tu ne, „maknite kombi“!, „gdje su vam naljepnice“?, uvjerenja, itd. Jako su pedantni u vlastitim zahtjevima, a svoje obaveze ispunjavaju površno. Što se tiče organizacije samog stage-a i publike, sve je bilo izvrsno. Najbolji dio tog festivala po mom mišljenju je publika koja vjerno pohodi tu zaista lijepu tvrđavu svake godine.

Vokal si je za umjetničko ime nadjenuo Shamso 69 vjerojatno po uzoru na Sham 69. Imaju li ostali članovi imena po uzoru na bendove i zašto baš Shamso 69?

Nadimak mi je dao frend. I u njemu se krije ta punk-folk poveznica također, zar ne? Ostali imaju drugačije formirane nadimke J  Kad malo bolje razmislim, meni su ljudi bez nadimka sumnjivi. Gdje si živio ako nemaš neki nadimak? Svi moji prijatelji imaju nadimak. Ustvari, baš ću provjeriti hm….

Obradili ste pjesmu od Vanne „Tek je 12 sati“ i pjesmu od Bane Bojanića „Samo pijan mogu“. Možemo li uskoro očekivati još neku Vašu obradu ili možda album s Vašim obradama?

Razmišljali smo i o tome i mislim da ćemo se prije odlučiti za autorski album na koji ćemo eventualno ubaciti koju obradu u svom stilu.

Kako se osjećate kada ugledate „frajera“ u autu s kamatarkama na nosu, jež frizurom s izblajhanim pramenovima i kraljevskim vezom oko vrata dok iz auta njegovog oca „trešti“ nešto poput: „Neću da idem u disko skup“, “Opasno se drogiram“ ili npr. „Kurvo prokleta“?

Nasmijem se i nastavim dalje, što drugo? To vrijedi za sve grupacije građana, mislim da ne postoji određeni profil ljudi koji bi trebali to slušati. Ne znam, uvijek se vrtim u krug kad o tome razmišljam.

Koja je točna poruka pjesme „Naša mala zemlja“, a koja pjesme „Hrvat iz Gospića“?

Prva govori o situaciji u našoj zemlji, a druga o jednom mladiću iz Gospića. Ni jedna ni druga ne kriju neke „posebne“ poruke. Sve je opisano u tekstu. Dalje od toga, sve je u mašti onoga koji sluša.

Možete li nam ukratko prepričati lik i djelo Mislava iz pjesme „Hej Mislave“?

Ma nije to neki određeni lik, to su ustvari par mojih poznanika spojeno u jednu sliku ako baš tako hoćeš. 😉

Neke vaše pjesme imaju možda i patriotske poruke ( „Ludi vukovi“, „Hrvat iz Gospića“,..) te vas publika lagano poistovjećuje s M.P. Thompsonom. Kako to komentirate?

Ne znam za to, možda nas uspoređuju zbog boje glasa na nekim pjesmama. Ili sa Islamovićem. Mi se više zajebavamo, Thompson je ozbiljan i pravi biznis od muzike i patriotskih osjećaja.

Izdali ste i spot za pjesmu „Opasno se drogiram“ koji nije u Vašoj produkciji i Vi niste glavni akteri spota. Kako je došlo do suradnje i koja je ideja i poruka spota?

Ljudi su se sami javili i mi smo im omogućili da dođu na koncert i snime što žele iz prve ruke. Poklonili su nam spot, mi njima free upad, počastili ih pićem, malo se družili i svi sretni i zadovoljni.

Osim spota za pjesmu „Opasno se drogiram“ imate spotove i za druge uradke.
Tko vam radi produkciju, kako nastaju vaši video uradci i možete li ukratko opisati nastajanje jednog od vaših spotova?

Dosad smo većinom sve radili sami, osim mislim spota za „Srećo laku noć“ koji nam je besplatno snimio Danilo Šerbedžija sa svojom ekipom zbog toga jer je koristio tu pjesmu u svom filmu „72 dana“. Obično Tomac uzme kameru, pa onda smislimo neku ideju i smiksamo sve kod njega doma na kompu. Jako jednostavno. E da, spot za „Nisi me bila vrijedna“ su nam napravili fanovi iz Splita koristeći pritom figurice sa našim likovima. Hvala im još jednom na tome.

Surađivali ste s legendarnim Zmajem od Šipova. Kako je došlo do suradnje i zašto ste odlučili surađivati sa Zmajem od Šipova?

Upoznali smo se slučajno preko zajedničkog prijatelja. Jako osebujna osoba i teško ga je ukratko opisati. Surađivali smo s njim jer mislimo da se kao ličnost uklapao u naš stil. Mislim da nismo pogriješili jer i nas dan-danas  ljudi pitaju o tome.

Vaši nastupi su umjetnički performansi koji očaravaju publiku u svakom mjestu koje posjetite i počastite svojim nastupom. Dolazi li do tog spontano ili je planiran cijeli nastup na koncertu?

Ne znam kako to misliš planiran nastup? Nekad isprintam set-listu, a nekada ne. Ja sam uvijek i u svemu za spontanost, a ne nekakvo planiranje. Trudim se koliko mogu da se što manje ponavljam, to je sve što mogu reći o tome.

 S obzirom da svirate punk folk wellness, koji su vam glazbeni uzori i gdje pronalazite inspiraciju?

Od turbofolka najortodoksnijeg, pa preko nervoznog Poštara sve do starog engleskog punka. Puno toga sam preskočio da skratim naravno. Inspiracija je svuda oko nas, u zadnje vrijeme većinu tekstova napišem na poslu, pričam s ljudima, sjetim se nekih stvari iz svoje ili tuđe prošlosti. Ako se dovoljno kreće, čovjek sretne i upozna različite ljude i svaki od njih sa sobom nosi neki svoj pečat, neku sudbinu koju je ponekad spreman podijeliti s drugima. Razmišljam često o muško-ženskim odnosima, ljubavi, seksu, prijateljstvu i vjernosti. Ili jednostavno upalim tv ili pc i tamo se nagledam svega i svačega. Prije mi je od svega toga bila muka, a sada o tome pišem pjesme.

Što možemo očekivati od Brkova u bližoj budućnosti i s čime ćete nas iznenaditi?

Nadam se da ćemo uskoro uvježbati sve pjesme za novi album i snimiti ga što prije, odnosno čim se pruži prilika. Obožavam boravak u studiju, druženje i sve što i de s tim. To je ono čime najviše volim iznenaditi publiku, nove pjesme. Uvijek se pozitivno uzbudim oko toga.

I za kraj što nam Brkovi mogu poručiti?

Nisam čovjek za neke poruke. Da jesam bavio bih se sociologijom, psihologijom, studirao politologiju, učlanio se u neku stranku već odavno ili bio svećenik. Neka svatko sam kroji svoje mišljenje i sudbinu, nisam se 1. put latio gitare sa 14 godina da nekome solim pamet, nego da se zabavljam i možda zguzim nešto na plaži. Za kraj da naglasim da iako su neka pitanja postavljena u množini za cijeli bend,  na većinu sam odgovarao sam jer nažalost, teško je da se svi skupimo takvim povodom. Želim ti se još i zahvaliti na ovim pitanjima i interesu za bend, ovo je definitivno najduži intervju koji sam dao u životu! Sve najbolje, pozdrav!