U goste nam je došao mladi školski bend iz Osijeka, grupa Popravni ro(c)k iz Matematičke gimnazije. Bubnjar benda Tomislav Masle predstavio nam je mlade snage, pričao gdje su dosad nastupali, kako djeluju i kako će to izgledati u budućnosti. Pročitajte 🙂

Tomislave, opiši ukratko kako je došlo do tog projekta u sklopu škole.

Prije tri godine, kada sam ja došao u prvi razred, bilo je samo nekih sitnih tamburaških koncerata povodom Božića i eventualno dana škole. na moju i na inicijativu još par kolega dogovorili smo s voditeljicom i ravnateljicom da za Valentinovo napravimo jedan rock koncert prigodne tematike pjesama. I otad je to postala tradicija, svake godine s nešto izmijenjenim sastavom, a kao popravni rock u jednom sastavu djelujemo od ove godine.

Tko čini popravni rock?

Karlo Kobaš, Mirna Bajt i Marin Ivanković su vokali, Vedran Ristić, David Dukić i Dominik Vidaković su gitaristi, Dominik Kotris je na bas gitari, a moja daždevna malenkost Tomislav Masle je na bubnjevima i perkusijama.

Koja si sada godina u Matematičkoj gimnaziji u Osijeku? Hoće li Popravni rock trajati i kada završiš školu?

Od rujna sam maturant. Iskreno se nadam da hoće, ali vrlo vjerojatno u drugom sastavu pošto i sam, zajedno s nekim kolegama, razmišljam o inozemnom studiju.

Znači Popravni rock je zapravo priča koja će uvijek mijenjati članove?

U principu, jest. S Popravnim rockom smo prije svega htjeli postići glazbenu suradnju i direktnu i neslužbenu suradnju između učenika i profesora, suradnju koja će se nastaviti i kroz nadolazeće generacije učenika i profesora.

Jesi li upoznat s nekim sličnim bendovima iz drugih srednjih ili osnovnih škola? Koliko ste jedinstveni po tom pitanju?

Čuo sam da i druge škole imaju neke bendove, ali nisam ih imao prilike čuti ili vidjeti neki koncert. Rekao bih da smo, u Osijeku, stvarno jedinstveni po tom pitanju. Iza nas ne stoje samo koncerti pred publikom iz škole, već i oni javni. Istaknuo bih cjelovečernji koncert u suradnji s Passage bendom u Medium MDH te humanitarni koncert za djecu s posebnim potrebama u Osijeku.

Kakvi su dojmovi iz Mediuma i humanitarnog koncerta?

Dojmovi iz Mediuma su odlični i jako smo ponosni na taj koncert. Publici smo se predstavili na najbolji mogući način uz popularan i kvalitetan program te smo popraćeni ovacijama napustili pozornicu. Osobno mi nije prvo koncertno iskustvo tog tipa, ali svakako bih rekao kako su atmosfera i elektricitet u klubu bili na visokoj razini. Humanitarni koncert nešto je sasvim drugačije, ali se njime još i više ponosimo. Imali smo priliku svojom glazbom i svojim radom razveseliti djecu kojima je veselje stvarno potrebno.

Svakako pohvalno za početak. A na kakvoj se glazbi bend bazira?

Popravni rock se bazira prvenstveno na pop rock glazbi. Nismo ograničeni jednim vremenskim razdobljem, tako da se u programu znalo naći stvari iz 80′, te stvari starih tek par mjeseci. Domaće i strano, uz pokoju autorsku pjesmu čini naš repertoar stvarno raznim.

Hoće li se moći jednoga dana čuti autorska stvar benda negdje na Internetu?

Nadam se da hoće, često eksperimentiramo s improviziranim lirikama na probama te dosta njih zna završiti na papiru. Tako da vjerujem da ćemo uskoro i na Internetu završiti.

Koliko vas je teško okupiti?

Uf, to je vjerojatno najteže od svega. Teško je uskladiti svačije rasporede i naći redovan termin za probu. Sve u svemu uvijek nađemo kompromis i najmanje jednom u tjednu sviramo.

Pa to čak ni nije malo. Navedi nekoliko najpoznatijih pjesama što svirate.

Hmmm… Pa radimo sve poznatije pjesme Opće Opasnosti (da ne nabrajam), Teške boje, neki hitovi Queena, Red Hot Chilli Peppersa te u zadnje vrijeme neizbježni hit Mejaša- Zorica.

Od hard rocka pa do tamburaša, lijepo. Što misliš o mladima koji pokušavaju pronaći svoje mjesto pod suncem u glazbi?

Danas je lakše nego ikad dostići slavu, zahvaljujući YouTubeu, Vimeu i ostalim online servisima za samoisticanje i predstavljanje sebe i svoga rada. S druge strane, kao školovani glazbenik mogu reći da slava, prepoznatljivost i kvalitetna unikatna glazba u Hrvatskoj ne traju dugo i teško ih je dosegnuti. Nažalost, u našoj državi se cijela glazbena scena vrti oko desetak imena i ukoliko niste u krvnom srodstvu s nekim od njih, jako je teško postići prepoznatljivost. Ekipa, vrata Europe su otvorena- iskoristite to.

Gdje se vidiš za desetak godina? Gdje vidiš svoje kolege glazbenike?

Sebe za deset godina vidim kao televizijsko lice u Velikoj Britaniji, pošto ondje planiram nastaviti svoj put. Svoje kolege glazbenike vidim kako negdje vani rade ono što vole – sviraju. Svi oni ulažu strašno puno vremena u instrument, umijeće sviranja i usavršavanje svoje tehnike, te ništa manje ni ne zaslužuju.

Želimo ti puno sreće u daljnjem radu i tvome bendu, u kojem god sastavu svirao za par godina!

Hvala vam! 🙂