For english version click HERE

Dragi čitatelji, po prvi smo puta ”otputovali” daleko od Hrvatske. Otišli smo sve do daleke Švedske, što se tiče benda, ali smo razgovor vodili sa lokalnim glazbenikom koji svira za The Gardnerz. U iscrpnom razgovoru otkrio je mnogo stvari o glazbi, sebi i kratkom životu u inozemstvu pa pročitajmo intervju.

Dobro nam došao i hvala na gostovanju.

Hvala vama na vremenu i sretan sam što mogu odgovarati na pitanja.

Da bolje upoznamo lokalnu publiku, tko je Vedran Benčić?

Ja sam bubnjar iz Osijeka, točnije iz Višnjevca smještenog nadomak Osijeka. Samo mala duša koja je sklona naglom debljanju, preuranjenom ćelavljenju i lošim forama.

Kad je otkrivena ljubav prema metalu?

Iskreno nemam pojma, ali sam odrastao u glazbenoj obitelji. Tata mi je glazbenik i uglavnom sam slušao bendove kao što su Dire Straits, ZZ Top, Parni Valjak, Bijelo Dugme i odasvud prisutnog Balaševića, uglavnom stvari koje su mi roditelji slušali. A i imam pet godina stariju sestru koja je uvijek bila “buntovna” tako da sam preko nje došao do punka, grunge-a pa sam slušao Nirvanu, to je sve bila prijelazna faza dok nisam otkrio Metallicu koja je ubrzo postala centar mog svijeta. Kasnije sam se uputio u istraživanja drugih bubnjara, pa sam 1999. otkrio band Dream Theater, a kasnije i ostale progressive bendove koji su mi bili dostupni kao što su švedski Pain Of Salvation itd. I naravno između svega toga je bilo i black, death i svih mogućih vrsta metala zahvaljujući Andreju Bartuloviću koji mi je otvorio vrata prema bendovima kao Cradle Of Filth, Old Man’s Child, Dimmu Borgir i bubnjarima kao što su Nick Barker, jer ja nikad do toga ne bih došao sam jer sam imao 14-15 godina, a tada ništa nije bilo razvijeno kao danas.

Koji su bili prvi glazbeni koraci, neki lokalni bend ili?

Prema pričama mojih roditelja navodno sam počeo učiti svirati bubanj kada sam imao četiri godine i onda sam još četiri godine svirao “Ja se konja bojim”, “Kad se prijatelji rastaju” i slično. Sjećam se da sam svirao s jednom palicom, a u drugoj ruci sam imao dršku od čekića. Onda je tu došla Azra, Crvena jabuka itd. Malo sam uznapredovao kao bubnjar, pa sam prvu live svirku odradio u 5. razredu osnovne škole, svirao sam na maloj maturi učenicima iz 8. razreda, pa su kasnije nastajali bendovi kao što su Full Contact, i moj prvi koncert u gradu u Black and White-u s bendom, tada poznatim osječkoj publici, Tarzan u Dunsflaši gdje je bubanj svirao Cvita, a tog lika sam se bojao kao vraga, djelovao mi je super energično i opako. Ja sam onda bio balavac i stajao sam za šankom pored mame i pio Fantu. Nakon toga putem Siniše Šerge ’98. sam pristupio bandu Uziel i sve do ’03 sam svirao s njima po cijeloj Hrvatskoj te izdao jedan demo zvan Too-Much-Crazy-Mind-Demo i jedan spot za pjesmu Bitterman. Nakon toga postao sam član benda New Millenium koji je kasnije promjenio ime u Savage Harmony i izdao s njima demo zvan Lost in time. Svirali smo najviše po Slavoniji i Baranji koliko se sjećam. Onda sam osnovao, zajedno sa klavijaturistom iz Savage Harmony-a, bend Handful Of Nothing u kojem je bio Zoran Mišić kao pjevač, tu su nam se putevi razišli nakon nekih godinu dana i bend je promjenio ime u Insomnis i kasnije sam ja bio pozvan nazad u band i bio Zoranov bubnjar na koncertima nekih godinu dana.

Što ti se vrti u playeru u slobodno vrijeme, koji bendovi?

Trenutno slušam Katatoniu – Dead End Kings, Siddhartu u svako vrijeme, stari Pain Of Salvation, nedavno sam otkrio svijet Devina Townsenda, što se isto tako vrti konstantno u playeru i nije mi jasno kako ga prije nisam otkrio, a tu je i Porcupine Tree i kralj bubnjeva Gavin Harrison. Trenutno mi leže laganije stvari, zbog snimanja i miksanja The Gardnerz pjesama trebam mali odmor za dušu i tijelo.

Zanimljivo je da si bubnjar u švedskom bendu, kada i kako je došlo do suradnje sa bendom iz tako, možemo slobodno reći, daleke zemlje?

Pa s obzirom da imam dosta iskustva i to lošeg, moram priznati, u Osijeku, morao sam se odlučiti na takvu promjenu, inače sestra mi živi u Švedskoj i otišao sam njoj u posjetu. Tamo sam došao na ideju da pregledam što se nudi, naišao sam na bend The Gardnerz, javio se na oglas svojim katastrofalnim engleskim i pozvan sam na audiciju na koju sam kasnio tri sata jer je kod njih sve naopako što se tiče vlakova, ili je bar tako kod nas ovisi kako gledaš na to, tako da sam promašio grad Landskrona za nekih 170 km u suprotnom smjeru, što puno govori o mom smislu za orijentaciju. Ali eto, došao sam do cilja, shvativši da je cilj sam po sebi preduvijet za neuspjeh i treba ga utvrditi tek kad stigneš na odredište. Uspješno sam prošao audiciju i sad sam član benda The Gardnerz.

Da objasnimo ljudima sada nakon što smo saznali tko si ti, tko je The Gardnerz?

The Gardnerz je švedski doom/death metal bend koji je nastao 2008. Bend je osnovao Wilhelm Lindh (gitara), u bendu su još Francisco Martin (bas gitara) i Niclas Ankarbranth (vocal). Bend je izdao prvi album The System Of Nature 2011. za Abyss Records. Na tom albumu ja još nisam svirao, nego sam započeo svoju suradnju s Gardnerzima na It All Fades Ep-u koji je izašao 2012. isto tako putem Abyss Recordsa i sadrži 6 pjesama od kojih je jedna obrada Darkthrone -Transilvanian Hunger.
Samo ime The Gardnerz proizašlo je iz Epikurove izreke: ” Za dobar život potrebni su vrt, dobri prijatelji i dobra hrana” Tako da The Gardnerz predstavlja život u ovom slučaju, i svatko se treba brinuti o svome vrtu i prijateljima i ne zabadati nos u tuđe vrtove ili poslove. To je koliko sam ja shvatio iz Wilhelmovog objašnjenja. I ja sam tu samo bubnjar i samo se družim s ostatkom glazbenika, nisam predodređen za filozofska razmišljanja i poglede na svijet.

Svirate doom/death metal, kako je to prihvaćeno u Europi, točnije skandinavskim zemljama, pošto znamo da ovdje na ovim prostorima to baš nije popularna glazba?

Što se toga tiče nisam siguran kako je to prihvaćeno tamo, ali sigurno su razvijeniji u tom smjeru više nego mi, mi zapravo kaskamo za cijelim svijetom. Tamo te sigurno nitko neće razapeti na križ zbog toga što slušaš. Ljudi ovdje još uvijek žive u 18 st., još uvijek religiju smatraju bitnom, tako da glazba koja je kontradiktorna samoj religiji ne može biti popularna ovdje. Ali opet takva glazba nema puno poklonika ili puno publike. Ima malu ali kvalitetnu publiku, tj. ljude koju ju razumiju i podržavaju ili razmišljaju na takav način. Dokle god Ekrem Jevrić i Martina Romić imaju medijsku podršku i ljudi u celibatu drže predavanja o seksualnom odgoju mi ćemo i dalje biti država u kojoj “krava vuče tramvaj” . Znači zaostajemo u svakom pogledu tako i u glazbenom.

Kako uopće funkcionira tvoja suradnja sa ostalim članovima, da li se nalazite na svirkama, ti putuješ tamo ili nešto slično?

Putovao sam jedno vrijeme, bio sam tri mjeseca u Hrvatskoj, tri mjeseca u Švedskoj. Pa se to ispostavilo kao veliki trošak za mene, pa sam jednostavno odlučio da ću biti u Hrvatskoj, dok ne budem morao odraditi koncert ili zbog nekog drugog razloga vezanog uz bend morao biti tamo. Ili dok ne dobijem vizu da mogu sretno odskakutati i nikad ne pogledati nazad.

Kakva je općenito metal scena u Švedskoj i susjednim zemljama, većina ljudi koja i malo sluša metal vidi skandinavske zemlje kao raj metala. Je li to istina?

Pa vjerujem da je, jer jako puno ljudi sluša bendove kao što su In Flames, Soilwork, Meshah, Scar Symmetry, Pain Of Salvation, Hammerfall. Po meni oni imaju najveći izvoz dobre glazbe, mislim da je samo SAD jači od njih u glazbenoj industriji, ali ne po kvaliteti već kvantiteti što ne znači da nemaju odličnih bendova. Ja sam samo švedske bendove nabrojao sada, a opet ima i drugih skandinavskih bendova kao Dimmu Borgir, Children Of Bodom, Nightwish itd.

Kada usporediš onaj svijet metala u Europi i Švedskoj te lokalni, što možeš reći iz perspektive jednog čovjeka koji je vidio i onaj i ovaj svijet?

Pa da budem iskren, mislim da je tamo lakše uspjeti kao glazbenik, što ne znači da je lagano. Lakše je općenito biti glazbenik, tamo imaš nekakvu potporu krenuvši od činjenice da je puno jednostavnije doći do kvalitetne opreme kojoj je cijena gotovo ista kao i tu. A plaće su znatno veće, do te granice da si možeš priuštiti bubanj od jedne plaće i ako radiš za minimalac, a ovdje moraš razmišljati o kreditu i slično. Vjerojatno se puno Šveđana neće složiti sa mnom, ali ja to jednostavno vidim tako.
Bio sam na Malmo festivalu, i tamo su po cijelom gradu strateški raspoređene pozornice, ima svega i to traje osam dana. Besplatno sviraju bendovi svih žanrova tako da sam imao priliku vidjeti Andi Almqvist-a, Clutch, Mike Patton i Mondo Cane, Opeth, Kaizers Orchestra što je jedan od najboljih koncerata kojima sam prisustvovao i još puno neafirmiranih bendova.
Kao što rekoh, puno je lakše napraviti nešto ako Tonči Huljić ne drži glazbeni monopol. Kod nas je metal scena sve jača, ali i dalje nema pravog puta ili rješenja za stanje u kojem mi živimo. Imamo more kvalitetnih bendova (Thrown To The Dogs, Defiant, Warhead) koje guši sama činjenica da su ovdje u Hrvatskoj. Ti bendovi i sviraju redovito, ali definitivno nemaju što zaslužuju. I nitko im ne želi dati pravu priliku, uz sve godine sviranja s autorskim bendovima skupio sam gajbu piva i 10 bonova za hamburgere. Toliko nas cijene kao umjetnike u Hrvatskoj.
Kada dođeš na dogovor za svirku, neću imenovati klub i oni ti kažu, moraš platiti plakatiranje, ZAMP, jednog zaštitara na 50 ljudi, dogovoriti sve s policijom i da sviraš ni za što. Onda to nema smisla, a to se konkretno dogodilo meni. Želiš svirati besplatno da te ljudi čuju i onda se ispostavi da moraš izvaliti podosta novca i sve organizirati za već postojeći klub. Ljudi trebaju shvatiti da su za sviranje instrumenata utrošene godine vježbanja, pisanja tekstova, uglazbljivanja i još sto drugih stvari i na to je uloženo jako puno truda i vremena i nije u redu da sviraju za porciju ćevapa. Jer će ljudi doći slušati taj bend, i napunit će kasu novcima, tako da to jednostavno nije u redu.

Tvoj bend je izdao album, EP i ovo ljeto izlazi 7“ ploča, možeš li dati kratak osvrt na prvo dvoje i možda neke najave 7“ ploče?

The System Of Nature je prvi album, omot na albumu je radio Daniel Devilish Johnsson. Album ima 10 pjesama i dvije obrade od Vulcano-a i Winter-a, tekstovi su antireligijski i antiteistički i vezani za način na koji konzumiramo život i kupujemo stvari koje nam zapravo i nisu toliko potrebne. Tekstove su pisali Wilhelm i Niclas, a za glazbu je zaslužan Wilhelm.
It All Fades je EP koji govori o tome kako će planeta na kojoj danas živimo na kraju očistiti svaki trag postojanja nas samih. I naravno, na EP-u se javljaju čvrsti antireligijski stavovi. Omot za taj EP je također radio Daniel Devilish Johnsson.
Što se tiče 7″ ploče, zvat će se Exiting Reality, sadržavat će dvije pjesme Exiting Reality 1 i Exiting Reality 2, tekstove je pisao Niclas, radi se o tome kako vlastite akcije imaju utjecaj na okruženje u kojemu se nalaziš. Drugi dio svodi se na to kako se osloboditi svega toga. Najbitnije je što će ljudi reći o tome kad poslušaju, i kako će razumjeti tekstove.
Za omot je zaslužan All Things Rotten (Maggot Meister) i mislim da je napravio fantastičan posao. On je ujedno zaslužan za dizajn Erasing Bad Specimen majica koje će isto tako biti dostupne kroz neko vrijeme.

Je li velik broj koncerata i gaža, jesu li neki u planu te koji su ostali planovi za ovu godinu osim izdavanja 7“ ploče?

Trenutno ne. Teško je sve izorganizirati jer ja sam u Hrvatskoj, a ostatak benda je razbacan po Švedskoj. Prije dva dana sam saznao da smo u dogovorima za neke koncerte u Južnoj Americi u rujnu, ali još ništa ne znam konkretno, sve je još u dogovoru. Ja radim na nekim svojim stvarima ne vezano za The Gardnerz i sve je to također još u dogovorima tako da ne mogu ništa tvrditi sa sigurnošću.

Ti osobno imaš par endorsementa, možeš li reći nešto o tome?

Da, imam endorsement od Serial Drummer kompanije koja proizvodi “odjeću za bubnjare” i vrlo je aktivna u bubnjarskom svijetu (neki od artista su: Mario Duplantier – Gojira, George Kollias – Nile i mnoštvo drugih) , isto tako koristim Artbeat bubnjarske palice s mojim potpisom i ovim putem se želim zahvaliti Janosu Tothu za ispunjenje sna svakog bubnjara. Inače nemam neku tehniku i dosta lomim palice, ali ove mogu izdržati sve. Kad ja uspijem snimiti EP s jednim parom palica onda je to čudo. I nedavno sam sklopio ugovor s Vruk pedalama ( Chris Adler – Lamb Of God) i isto tako ovim putem pozdravljam gospodina Vruka i zahvaljujem se na podršci svima njima.

Može li se u svijetu živjeti od metala, znaš onu staru poslovicu ”ima li kruha od toga” ili pada popularnost metala i u svijetu, a ne samo kod nas te preživjeti od metala mogu samo stari bendovi koji su slavu odavno stekli?

Nemam pojma kakve su šanse za to. Siguran sam da nikada neću biti milijunaš niti težim tome, samo si želim osigurati sigurne prihode za normalan i siguran život zarađujući onim što najviše volim, a to je sviranje. Odustajanje ne dolazi u obzir, dat ću sve od sebe isto kao i što svi daju sve od sebe da bi bili sretniji u životu. Nije sve u novcima, veće zadovoljstvo pruža sama činjenica da sviraš i da je to način da budeš aktivan i kreativan. To je nešto što te najviše ispuni i ostavi zadovoljnog samim sobom. Sviranje nikada ne treba biti natjecanje, svi smo u nečemu dobri, a novac je samo usputna stvar na koju, na žalost, moraš misliti, ali ne pruža to zadovoljstvo koje pruža sviranje.

Ukratko za kraj, da ponovimo još jednom, što The Gardnerz najavljuje za ovu godinu?

Jedan lijepi singl zvan Exiting Reality koji će biti izdan na ljeto putem Abyss Recordsa, za koji mislimo da je najbolje što smo do sada napravili. Sve do albuma broj dva koji će biti još bolji i mi ćemo biti još zadovoljniji.

Hvala ti na gostovanju, miXeta tim ti želi puno sreće u daljnjoj karijeri, puno svirki i žestokog ritma.

Hvala vama na intervjuu i pozitivnim željama. It’s not over until the fat drummer plays.

The Gardnerz linkovi:

http://www.thegardnerz.com/
http://www.facebook.com/thegardnerz
http://www.youtube.com/user/thegardnerzofficial
http://www.myspace.com/thegardnerz
http://www.last.fm/music/The+Gardnerz
https://twitter.com/thegardnerz
http://www.reverbnation.com/thegardnerz
https://soundcloud.com/thegardnerz

Mi ovaj mjesec punimo dva mjeseca rada te se nadamo da nas čeka još mnogo ovakvih suradnji s kako domaćim, tako i stranim bendovima. Napomenuli bismo kako smo danas objavili našu prvu objavu na engleskome jeziku koju možete pronaći na sljedećoj poveznici http://mixetabloghr.blogspot.com/, a vezana je za ovaj intervju. Slušajte i dalje kvalitetnu glazbu i do čitanja! 🙂