Nakon nekog vremena, za vas, dragi čitatelji, ponovno imamo jedan specijal intervju. Ovaj put ugostili smo momke iz splitskog rap kolektiva Kiša Metaka, a što su nam momci čija popularnost rapidno raste iz dana u dan ispričali o svom djelovanju, albumu prvijencu, daljnim planovima i ostalome, pročitajte u nastavku. Na pitanja su nam odgovarali Krešo Benghazi (Bengalka), Vojko Vrućina i Vuk Oreb.
Prvo i osnovno, što je točno ‘Kiša Metaka’ i tko ju sačinjava? Tko ‘kiši’ kao aktivni a tko kao manje aktivan član kolektiva? Kakva je raspodjela uloga MC-a/DJ-a/producenta?
KREŠO: Kiša Metaka je rap grupa iz Splita. Sačinjavaju je Krešo Benghazi, Papi Para, Vuk Oreb, Kid Rađa i Vojko V, koji je i producent cijelog projekta. Uživo nastupamo u formaciji Krešo, Vojko i Oreb na mikrofonima i DJ VRH na deckovima. Kid Rađa je često na brodu, pa je manje aktivan.
Odakle sama ideja za nastanak grupe?
VUK: Osnovna ideja je Papijeva, a ideja je da on, Krešo i Rađa budu bend pod imenom Kiša metaka. Tokom snimanja se to razvilo u ovo što imamo danas, jer to snimanje implicira i druženje, što najčešće daje kreativne rezultate.
Od kad točno djelujete kao grupa?
KREŠO: Ime grupe je nastalo prije nekih desetak godina. Tada, sve ovo šta radimo nismo shvaćali dovoljno ozbiljno da se toga i ozbiljno uhvatimo. Tek negdje krajem 2011. godine smo se počeli vraćati na tu ideju i započeli ozbiljnije gradit ovu priču koju imamo sada.
(Vuk Oreb – Vojko Vrućina – Krešo Benghazi (Bengalka) – DJ VRH)
U pjesmi od Dječaka ‘Krek kuća’, u kojoj neki od vas sudjelujete, vi Krešo, prvi puta širi auditorij upoznaje s frazom ‘kiša metaka’ u lajnu – ” Strogo poslovno, Kiša metaka s Dječacima, ljuske od oraha razbijamo s očnim kapcima. ” Zašto baš to ime, što je prevagnulo? Plod interne zafrkancije ili nešto drugo?
KREŠO: Gotovo sve što radimo, nastaje kroz internu zafrkanciju. Svaka pjesma, svaki zvuk i svaki stih, sve je to ono šta mora prvenstveno nas same zabavit, da bi smo to plasirali vani, tako je i s našim imenom. Mislim da je Papi jednom davno ispalio to ime i automatski nam se svima urezalo u mozak.
Budući da dolazite iz Splita, održavate blizak odnos s Dječacima kojih je i sam Vojko član te ste česte gošće na njihovim stvarima. Kako je to sve krenulo?
KREŠO: Kretali smo se u istom društvu, slušali istu glazbu. Split je mali grad, koji je tada je bio i još manji, tako da prije ili kasnije završiš u društvu istomišljenika, jer vas u gradu ima maksimalno deset. Svi smo slušali glazbu iz nekog drukčijeg svijeta i pokušavali stvorit nešto takvo interpretirano u ovaj svijet u kojem živimo. Mislim da je to ono što nas je povezalo i na koncu obilježilo sve što radimo.
Drugi spomen Kiše Metaka ponovno donosite vi u suradnji sa Dječacima na albumu ‘Istina’, točnije, na singlu ‘Cigan’ – „ Kad se zove čovika, zove se mene, kiša metaka ostavlja crvene sjene. “ Nešto više o tome?
KREŠO: Vojko mi je poslao neke bitove, i jedan od njih mi je zapeo za uho. Nakon nekoliko slušanja, jako brzo sam spoznao što mi je raditi i odvrtio u glavu najgore likove koje sam ikada upoznao u životu i upakirao ih u prvo lice. Malo nakon, našli smo se kod Zonda, odrepao sam im tekst, nakon čega su se ostali vrlo lako nadovezali na priču, i nastao je Cigan. Iako praktički nismo ni postojali kao Kiša Metaka, takvo ime je samo po sebi bilo dostojno spomena.
Prošle godine izbacili ste mixtape singl ‘Sarah Palin’, što nam možete reći o njemu, zašto baš to ime, što vam je ona ‘skrivila’?
KREŠO: Iskreno, nemam pojma, ja i Rađa smo se tada nalazili kod mene ili kod Zonija, i pritom, nikad nismo bili trijezni i sabrani. Zadnja riječ koju kažem, na stvari, je pelin, i iz toga smo to izvukli, nema neke dublje filozofije, čista glupost.
Nastupate li često, ili pak niste zadovoljni situacijom oko nastupa? Imate li u planu uskoro ‘padati’ u Slavoniji?
KREŠO: Publika nas odlično prihvaća, nastupi su česti. Gdje god dođemo ekipa zna sve naše tekstove, prezadovoljni smo. Imamo u planu padati svugdje pa i u Slavoniji, i to već ovu jesen.
Nedavno, točnije u ožujku Kiša Metaka na tržište je plasirala istoimeni album. Jeste li zadovoljni feedbackom od javnosti, kritičara, na kraju krajeva – jeste li zadovoljili vlastite kriterije i očekivanja?
VUK: Feedback je nevjerojatan, malo je reći da smo samo zadovoljni. To se osobito vidi i čuje na koncertima, publika zna sve tekstove, prate nas. Izbacili smo i majice, koje smo radili Krešo i ja, to se jako brzo razgrabilo i traže još.
U tematici albuma prevladavaju motivi kao što su život na ulici, kriminalno podzemlje, socijalne zavrzlame, besmislenost sustava, iskrivljene vrijednosti itd. Potaknuti čime ste se odlučili ‘obračunati’ baš s tom problematikom, tolikom tvrdoćom, u tolikoj mjeri da izdanje dobije etiketu svojevrsnog ‘gangsta rap’ albuma?
VUK: Očito je postojala potreba za gangsta rap albumom, za rap bendom koji radi gangsta i trap stvari, ali pravično. Ako si MC, tematika tvojih tekstova dolazi iz onoga što te okružuje, zato su i teme mračne, zato sve zvuči prirodno, jer je iskreno napisano, čak i kad je žešća satira. Nismo išli principom ‘obračunavanja sa problematikom’, svaka pjesma nastaje iz spontano napisanih versova, sa beatom ili bez, a na kraju dobiješ tematsku pjesmu. Ako kreneš sa temom, bez da imaš neki tekst ili beat za temelj, dobiješ isforsiranu stvar, a mi ne radimo tako. Tvrdoća je tu jer ne volimo slabašnu muziku.
VOJKO: Ne obračunavamo se ni sa kim, samo smo pokušali pronaći humor u najcrnjim temama. Naše je mišljenje da su rat, ratni profiteri i kriminal teme preteške čak i za knjige i dokumentarne filmove, a kamoli za medij kakav je rap, te da se takve stvari u glazbi mogu načeti samo okolnim putem, humorom.
Zvukovno album podliježe trendovima modernog doba te je Vojkova produkcija (ne smijemo zaboraviti mix/mastering DJ VRH-a) rađena po uzoru na zapadnjački ‘trap’. Vjerujete li da je u tome budućnost rapa, tj. mislite li da je vrijeme za oproštaj od boom – bapa iz devedesetih?
VUK: Trap je sadašnjost, za budućnost ne znam kako će zvučati, sada je gradimo. U ovom dijelu svijeta ljudi imaju tendenciju za lažnom nostalgijom, pa idealiziraju razdoblja određenog žanra kada je navodno bilo bolje ili najbolje, iako često nisu bili ni rođeni u tim ‘zlatnim godinama’. I danas se mogu raditi nove stvari na osnovu tih starijih stilova, samo ja ovako na pamet ne znam tko to radi, a da zvuči zabavno ili zanimljivo. Iz štovanja prošlih vremena najčešće nastane jako dosadna muzika.
VOJKO: U Hrvatskoj i općenito na Balkanu slušatelji hip -hopa još uvijek percipiraju boom – bap zvuk iz devedesetih kao ‘jedini pravi rap’ i vjerojatno smo baš zato izabrali trap stil da malo raspizdimo stiffere. Osim toga, tokom rada na albumu smo skužili da tekstovi o balkanskom kriminalu i američki trap beatovi stvaraju zanimljiv kontrast kad se poslože zajedno. Šta se tiče budućnosti rapa, sudeći po onome šta se događa u Njemačkoj, Europi, a sada i Srbiji: rap preuzimaju uličari, autentičnost izraza postaje bitnija od liričkih majstorija, a beatovi su sve više elektronika jer nitko više ne želi ni ne smije semplirat tuđu muziku.
Započnimo s analizom albuma, krenimo redom sa svakim singlom.
Album otvara ‘Konan’ koji je album najavio uz videospot par mjeseci ranije. Borbeni beat koji podsjeća na marš, semplirana ‘Lijepa naša’, videospot koji prikazuje vojni mimohod s Jaruna, sablasni stihovi „ Past će kiša metaka, svi će poginit od kiše metaka. “ – što biste nam mogli reći o ovim mračno pozitivnim kontroverzama?
VUK: ‘Konan’ otvara album jer predstavlja duh nacije. To je srž. Materijal za spot smo tražili po YouTubeu, tako da smo se podsjetili brojnih Tuđmanovih govora, i kad to gledaš danas, shvaćaš o čemu je tu riječ. Nema tu pozitive ni optimizma. Samo grabljenje, mrak, kriminal i kurčenje. Snimka mimohoda bila je idealna za spot, prikazuje jednu stvarno jako zajebanu skupinu ljudi sa previše moći u rukama.
VOJKO: Papi je doša kod mene i čua je bas koji sam odsvira noć prije i naredio mi je da moram složit trap beat od toga. Nakon toga je Krešo složia tekst i ja sam složia refren. Nakon toga nam je palo napamet da dok slušamo pjesmu, na youtubeu pustimo vojni mimohod iz ’95 i skoro smo se usrali od smijeha. Nakon toga smo dali Đoli iz Baranda studija da smisleno složi scene iz mimohoda na muziku i to je to.
(‘Kiša Metaka’)
Druga stvar je ‘Drei Millionen’ poznata i kao nastavak ‘Pištolja u tuti’ od Vojka i VRH-a zbog repanja na ‘njemačkom’ koja opisuje gastarbajterski život emigranata u razvijenijoj zemlji kojoj je poseban čar dao Kid Rađin chill flow. Nešto više o tome?
KREŠO: Pošto smo veliki fanovi “Halt die Fresse” youtube kanala, oduvijek nas je fascinirao njemački jezik i pristup njemačkih MCeva prema repanju. Njemački jezik je čvrst, strog i britak, i s malo teksta se puno toga može reći. Dublje razmišljanje o tome svemu nas je jednostavno natjeralo na to da se i sami okušamo u njemačkom, mada ga ne znamo.
Ime treće stvari je ‘Model’, zašto ste se u njoj dotakli osoba koji su ‘žrtve spleta određenih okolnosti’ koji besposličare i na neki način predstavljaju socijalni sloj koji ne pridonosi društvenom napretku?
KREŠO: Svako je barem u jednom segmetnu svoga života Model, naročito ovdje u Splitu, gdje stvari teku sporije i ležernije nego igdje drugdje.
‘Swaguša’je jedna zanimljiva stvar, neizostavno spominjanje swaga i gostovanje General Two-a.
Što kažete na njegovu izvedbu?
VUK: Svi u Kiši metaka se slažemo u jednoj stvari: General Two je genije. Njegovi tekstovi su odlični, izvedba na ‘Swaguši’ je sef. Njemu treba pošten agent i kvalitetna produkcija, i puno bi ga se ozbiljnije doživjavalo, tu je još mnogo neiskorištenog potencijala.
VOJKO: U Swaguši smo išli pisat rime koje su toliko glupe da više nisu glupe. General Two-a volimo i zovemo da gostuje na pjesmama jer je pravi reprezent Bosne, od njegovih tekstova o siromaštvu i nejebici, do njegovog flowa šta se raspada i tuđih bitova ukradenih na netu.
Pjesma zapravo nosi preinačeno prezime Joška Svaguše, bivšeg Hajdukovog predsjednika i lokalnog poduzetnika. Svaka sličnost je slučajna, ili?
KREŠO: Ništa nije slučajno.
Tripio iz Sinesteta tu je stvar remixirao, što kažete na taj remix?
VUK: Tripio je po običaju odradio odličan posao. Želim još trap beatova njegove proizvodnje. Volim njegov način produciranja i stil, producirao mi je Kuvertu EP, sa njim je odlično raditi, opušteno i profesionalno. To je naš čovjek.
U ‘Hayabusi’ Krešo je nabrojao cijeli vozni par splitskih moćnika i wanna-be moćnika, zašto baš takva tematika?
KREŠO: Nema nekog posebnog razloga, nabrojao sam gotovo sva vozila, za koja znam, u rimama, i zaokružio pjesmu sa zaključkom da sam ih nabrojao više nego itko, i to je to, cap-cap.
Zašto ste se odlučili baš za nekakav narodnjački štih u ‘Pazar’ singlu? Što kažete na usporedbe sa ‘Narodnom’ od Dječaka?
KREŠO: Nemamo predrasuda prema glazbi, kakva god ona bila, a “Pazar” je takvo mjesto koje bi takav štih i najbolje opisao. Usporedbe takvog tipa nemaju nikakve temelje, tekstualno i glazbeno to su dva apsolutno različita svijeta.
Sedmu stvar, ‘Umjetnik erotike’ ostali mediji u recenzijama dovodili su u vezu sa Princeom, što vi kažete o tome?
VUK: Naravno da ima veze sa Princeom, iako ne previše, ali i sa Riff Raffom, Swagom općenito i hedonizmom. Ta stvar je slavljenje ugodnog života i slobode, van zakona. Recenzije i mediji imaju domino efekt; jedan spomene Princea pa se još troje nadoveže na to, jer dobro zvuči kao usporedba i pokazivanje muzičkog znanja. Ono što je najbitnije je reakcija publike, a u slučaju ‘Umjetnika erotike’, to je vrištanje. Bit će još takvih pjesama.
Ponovno, nakon ‘Swaguše’ u osmom singlu ‘Swag iznad swaga’ spominjete taj internetski fenomen u pomalo u podrugljivom i sarkastičnom tonu. Kakvo je vaše mišljenje o tom ‘swag’ pojmu i pokretu?
VUK: U osnovi to nije internetski fenomen, to je stav koji se u zadnjih par godina definirao u hip hopu. Današnje značenje Swaga ima dva porijekla. Prvo, to je ‘swagger’, što doslovno znači hodati pun sebe, sa masu samopuzdanja (primjer: Stone Cold Steve Austin). Drugo, ‘swag’ označava svu besplatnu robu, sve sponzorske i reklamne proizvode koje poznati dobijaju samo na osnovu svog javnog statusa. Recimo, ako ideš na dodjelu nekih glazbenih nagrada, u backstageu te čeka hrpa swaga. Ovo što Swag danas označava obuhvaća ovo dvoje i još mnogo toga. Naša obveza je bila da to oblikujemo i prilagodimo našem okruženju.
Papi se u istoj dotiče i poznatih hrvatskih glazbenika 2Cellos – „ Jel voliš pederčiće ka dva čela? “ Koji su razlozi određene antipatije prema njima?
VUK: Papi mora biti što grublji u tekstovima, to je njegov đir. Svaka njima čast kao glazbenicima, i nitko im ne osporava talent koji imaju kao instrumentalisti, ali ti kao glazbenik trebaš biti i zabavljač, i trebaš biti originalan. Ako sviraš obrade poznatih pjesama na klasičnim instrumentima, to nije veliko dostignuće, osim ako si prvi u tome. A oni to nisu, bajtaju Apocalypticu i Vanessu Mae, čije je vrijeme prošlo. Na sreću 2Cellosa, vrijeme u Hrvatskoj je stalo.
U pjesmama ‘Mejaši’ i ‘Komuna’ obračunavate se sa splitskim stanjem uma, sa kojIm se ‘borio’ i TBF. Dovodite li u pitanje njihovo nazivanje Splita ‘najlipšim gradom svijeta’ ?
KREŠO: Split nije ‘najlipši grad na svitu’, bar ne na onaj način na koji se predstavlja ta ljepota Splita. U dosta stvari Split je najljepši grad, al zbog vlastitog kompleksa takva ljepota teško dolazi na vidjelo. Zato o Splitu, imate reportaže s rive ili s plaže Bačvice i tiču se isključivo vremenske prognoze, kako bi se stvorila umjetna slika o ‘najlipšem gradu’, i kako bi Split zadržao takav lažan status. Split je puno više od toga.
(DJ VRH – Vuk Oreb – Krešo Benghazi (Bengalka) – Vojko Vrućina)
Predstavlja li ‘Daj pare’ kontrast razmetničkom životu američkih repera od ovdašnjih?
KREŠO: Da, definitivno. Susretali smo se u životu sa razno raznim likovima, koji su igru shvaćali ozbiljno, do te mjere, da su nas natjerali da im posvetimo pjesmu.
Krešo, možete nam objasniti što ste točno htjeli reći ovime – „Odjebali smo album, izbacili folder. “ ?
KREŠO: Htjeli smo reći da nam je primarni cilj da nas ljudi slušaju, i da je sve ostalo u ovoj igri puno manje bitno.
Pojedini mediji usporedili su album sa kultnim ‘Spremni za rat’ od Stoke i Nereda iz uz dodatak kako album ‘nije za CMC i Porin’ – Vaš komentar?
KREŠO: ‘Spremni za rat’ je klasik, stoga im se i zahvaljujemo na komplimentima.
Već neko vrijeme spremate solo projekt Kida Rađe ‘Sve šta đaku treba’ u produkciji Zonda iz Dječaka, čak su izbačene pjesme ‘Dim’ te ‘Marijana’ – Zna li se točan datum izlaska tog izdanja?
VUK: To nitko ne zna i mislim da više nitko čak i ne pita Zonija kada će biti gotov sa masteriranjem.
(Cover nadolazećeg albuma Kid Rađe – ‘Sve šta đaku treba’)
Nedavno ste u pjesmi ‘Fani Money’ ugostili šibenskog repera Boru Balbou (kojeg smo nedavno intervjuirali) – kako je došlo do te suradnje?
KREŠO: Bore Balboa je dosta sličan nama, a opet karakterističan sam za sebe, takvog MC-a smo morali zvat da dođe u Vojka na snimanje.
Fani je i ime partnerice Željka Keruma, radi li se i ovdje o slučajnosti ili?
KREŠO: Ništa nije slučajno.
Kako je došlo do suradnje sa Brkovima, budući da ste remiksirali pjesmu ‘Ornela’ za njihov album ‘Brkati gosti’ ?
KREŠO: U vrijeme kad smo izbacili album, kontaktirao me je Tomac iz Brkova da me obavjesti da rade novi album. Pošto su Brkovi bend koji izrazito cijenimo potrudili smo se maksimalno oko remixa ‘Ornele’ i interpretirali je na svoj način. Brkovi su bend jako sličan nama, iako radimo dijametralno suprotnu glazbu, takva suradnja se morala dogodit.
U prodaju ste nedavno pustili i vlastita tri izdanja majica, u crnoj i bijeloj verziji. Tko je zaslužan za dizajn, i kome je uopće pala ta ideja na pamet? Kakvi su rezultati prodaje, zadovoljni ste njima?
VUK: Majice smo radili Krešo i ja, njegovi dizajni su Jägermeister i Swag iznad svega, moja je lubanja. Krešo tiska majice, ima kompletnu opremu za to. S obzirom na odaziv publike na album, morali smo lansirati majice u prodaju, i to sa originalnim printevima. A mislim da je za fanove najbolje da imaju dostupne majice koje je radio sam bend, od skice do tiskanja. Prodaja ide čak bolje od najpozitivnih očekivanja, tako da će biti još novih dizajna, a Krešo i ja uskoro lansiramo vlastiti brend. Obojica nismo stranci u tome, on je držao street wear dućan Skunk u Splitu, gdje je nudio vlastite printeve, a ja sam ilustrator i predstavljam se preko brenda Rad Recorder (Rad Recorder @ Facebook).
Vojko, aktivni ste član Dječaka od njihovog nastanka. Kako kombinirate njih i Kišu Metaka?
VOJKO: Kišu metaka smo radili u periodu nakon dječačke “Istine”, u vrijeme dok Dječaci nisu radili ništa osim koncerata, tako da sam imao i više nego dovoljno vremena za ovaj album, pogotovo jer je sve skupa išlo vrlo lako i bezbolno.
(Dječaci)
Kakvi se daljnji projekti mogu očekivati od vas, možete li nam otkriti kakav detalj?
VUK: Radimo novi album, koji sigurno neće biti mekši od prvoga, Dječaci rade novi album na kojem Krešo i ja opet gostujemo, a bit će tu i koja traka samo za internet. Krešo se također baca na produkciju. Tu je i naš čovjek DJ VRH, sa njim isto snimamo, ja sa njim počinjem raditi na još stvari u stilu ‘Umjetnika erotike’. Znamo da nas ljudi žele vidjeti uživo, tako da nam je bitno i da odradimo te koncerte. Znači, produktivni smo, volimo raditi.
Spremaju li se još kakve suradnje, eventualna širenja kadra?
VUK: Pet MC-a, od kojih su troje tu za live natupe, je skroz dovoljno. DJ VRH nam je kičma za koncerte, sa njim izgledamo kao pravi rep bend kad se pojavimo na stageu. Ali on je prije svega producent i aktivan drum ‘n’ bass DJ, i ako što sam već spomenuo, sa njim također radimo na novom materijalu.
KREŠO: Nismo još o tome razmišljali niti razmišljamo na takav način, najbolje suradnje dolaze spontano. U Splitu ima puno perspektivnih MC-eva, a nitko ne zna što budućnost nosi.
Za kraj, koga biste htjeli pozdraviti, kome se zahvaliti, koga kritizirati? Kakvu posluku porati čitateljima ovog intervjua?
VUK: Želio bih pozdraviti svaku djevojku koja ovaj intervju čita u krevetu, ili na plaži, ako je vrijeme dovoljno toplo. Zahvalio bi se fanovima, a ne bi bacio kritiku na nikoga samo ovako, tome služe versovi. Poruka je: budi slobodan u vlastitoj glavi i ne jebi druge u mozak, a ako hoćeš ugrabit tu paricu moraš biti uporan i istinit. Krajnja poruka: Swag iznad svega.
Veliko hvala dečkima na ugodnom razgovoru, miXeta im želi sve najbolje u daljnjem djelovanju!
Komentari preko Facebooka