Posljednja postaja turneje Apocalypso Now zaokružila se sinoć u zagrebačkom Domu sportova.

Darko Rundek, u svom klasičnom trio sastavu s Isabel i Dušanom Vranićem, oformio je Ekipu pojačanu s glazbenicima i vrsnim multiinstrumentalistima – Igorom Pavlicom, Anom Kovačić, Silvijem Bočićem, Rokom Crnićem te Mirom Manojlovićem. Upravo ta Ekipa sinoć je napravila pravi, pa usudio bih se reći i audio-vizualni konceptualni koncert.

Cijela ova turneja posvećena je proslavi 20 godina od izlaska albuma Apokalipso, koji se odmah svojim pjesmama zacementirao u antologiju hrvatske diskografije kao jedan od najboljih domaćih albuma. Bilo je za očekivati da će većina koncerta biti posvećena istom, ali napravio se i fini presjek pjesama s drugih Rundekovih albuma. Sve te pjesme dobile su nove i zanimljive aranžmane i dobile jednu još dublju dimenziju.

Foto: Luka Antunac

Za predizvođača sinoć dobili smo mladu Saru Renar, zajedno s klavijaturistom Zdeslavom Klarićem. Iako je svoju satnicu odradila bezprijekorno, velika dvorana Doma sportova ipak je malo malo preveliki prostor za njezine, ipak malo intimnije pjesme, koje najbolje zvuče (a i najbolje ih se može doživjeti) u manjim prostorima. S druge strane, kada je rekla da je ostalo vremena za još jednu pjesmu, zajedno sa svojim looperom otpjevala je a capella Jesen. Višeglasje provučeno kroz filter loopera odjekivalo je dvoranom i na neki način dala točku na i svojem markantnom nastupu.

Tamo negdje iza 21.35, počeo je teatralni spektakl. Laganim bas uvodom i tonovima violine, počeo je Tranzit. Darko se popeo na pozornicu, polako i skromno te lagano počeo koncert. Nakon Tranzita, ostatak Ekipe dolazi na pozornicu i počela je, kako je Darko najavio – Fešta. Ista je otvorena, s najnovijim singlom, Tamni Jorgovan, koja je zapravo nova verzija pjesme Tigidigi Rege s albuma Ruke. Svi se odmah poslije zaputili na More, More. Nakon tog kratkog putovanja, počeo je Štrajk Željezničara, po meni jedna od najbolje izvedenih pjesama sinoć, a kroz cijelu pjesmu kao da sam gledao flojdovski The Wall uživo. Sve prisutne u posjetili Crni Dusi, a nakon jazzy verzije Grane smo na vjetru, počeo je intimniji set s Ruke i Senor. Ruke je od prve do zadnje riječi otpjevala publika, jer Darka nisam čuo od mješavine pa čak i više ženskih, nego muških glasova u cijeloj dvorani.

Foto: Luka Antunac

Nakon još jednog putovanja, ali ovaj puta na Kubu, nanizale su se fantastično izvedena Indijska s najnovijeg albuma Mostovi, Za nas te Sanjam. Opet prolaze trnci, ali ovaj puta zbog Ima Ih. Na Ay Carmela, koja se zvučala zapravo vrlo himnično, publika je pala u trans. Nakon nje, Pješčane oluje koje će biti sljedeći singl, a zapravo je to nova verzija pjesme La Comedie Des Sens. Pred kraj službenog dijela Fešte, Ljubav se ne trži, a onda se sve zaokružilo kako treba s Apokalipsom. Od prve do zadnje sekunde pjesme, publika je pjevala u glas. Isto tako, Darko je predstavio svoju Ekipu. Tko je zapravo bio u njoj? Od Fidela Castra, Lady Gage pa do R2-D2-a. Svakako jedno zanimljivo i humoristično predstavljanje.

Foto: Luka Antunac

Nakon maestralnog Apokalipsa, službeni kraj koncerta, ali uz sada već klasični i stadionski ”hoćemo još”. Bis se otvorio s atmosferičnim Kurdistanom, rasplesao s produženim Makedo, a svoj vrhunac je doživio sa Šejn i intimnom verzijom Šala od svile. Za kraj svake, ali i ove, posebne Fešte, trebala je savršena pjesma za kraj. Darko, zajedno sa svojom Ekipom, oprostio se s publikom, a cijela večer je zaokružena s Otokom.

Cijeli koncert, zapravo je bio jedan teatralni show, u kojem je Darko bio glavni lik i narator, a ostatak benda sporedni glumci, koji su svaki na svoj unikatan način, od svirke pa do performansa, dali jedan poseban touch cijeloj ovoj priči. Uvjeren sam da će svi prisutni na koncertu još godinama pričati o Šalu od svile, tijekom kojeg je publika osvijetlila dvoranu s upaljačima i svjetlima na mobitelu. Svakako jedan predivan trenutak.

Foto: Luka Antunac

Jedina zamjerka u koju sam se osobno uvjerio jest ponekad preveliko pretjerivanje s pričanjem određene starije populacije koja je bila na koncertu. U nekim trenutcima lakših pjesama, nisam mogao čuti neke dijelove kako treba jer je netko pričao stvarno nebitne stvari na tako bitnom događaju.

Sve u svemu, jedna odlična, kako je Darko rekao – Fešta, u kojoj su uživali svi od reda, i mladi i stari. Od odličnog zvuka koji je šarao dvoranom, pa do videozida koji je svojim animacijama pratio svaku pjesmu, dajući jednu novu dimenziju. Nadam se samo da ovakvoj audio-vizualnoj teatralnoj predstavi neće biti kraj jer ono što se sinoć dogodilo u Domu sportova jest za pamćenje.

Galeriju s koncerta pogledajte OVDJE

Setlist:

Tranzit
Tamni Jorgovan (TigidigiRege)
More, More
Štrajk željezničara
Crni Dusi
Grane smo na vjetru
Ruke
Senor
Kuba
Indijska
Za nas
Sanjam
Ima ih
AyCarmela
Pješčane Oluje (La Comedie Des Sens)
Ljubav se ne trži
Apokalipso

Bis:
Kurdistan
Makedo
Šejn
Šal od svile
Otok