Sinoć, 30. listopada, zagrebački klub Močvara tresao se od bučnih eksplozija serviranih kroz čak tri različita benda. Pa smo tako imali prilike čuti amsterdamski hard-rock bend Death Alley, njemački bučni duo Mantar te kao glavni gost večeri, berlinski psihodelični hard-rock bend Kadavar.

Bend iz Nizozemske, Death Alley, krenuo je točno u 20 sati kada je Močvara bila još poprilično prazna. Bend to nije omelo da odsviraju set od 4 -5 pjesama pomoću kojih se atmosfera u Močvari jest malo usijala, ali moram priznati da sam nastup nije bio ništa spektakularno. Uvod je bio odličan, zvuk tribal bubnjeva pozivao je na početak koncerta i zvučalo je dosta intrigantno, no nakon tog specifičnog početka kreće set hard-rock pjesama tokom kojih se gitarist Oeds Beydals ( ex Devil’s Blood) nerijetko upušta u psihodelične solaže na tragu Parker Grigsa i njegovog benda Radio Moscow, iako Death Alley ne dostiže tu razinu moćnog psihodeličnog zvuka.

Vrijedi spomenuti i završnu pjesmu koja se protegla na nekih desetak minuta gdje je bend pokazao da može izvući atraktivni live performans i bilo je to sasvim solidno za početak rock spektakla koji je tek trebao uslijediti te večeri.

Nakon njih imali ste vremena taman za čik-pauza kada se na pozornicu smješta zanimljiv njemačko/turski duo Mantar. Bome zvijer od benda. Bez basa, gitarist i vokal Hanno te bubnjar Erinc sljedećih pola sata pružaju čudovišnu porciju doom sludge metala za sada ipak već popunjeniju Močvaru.

Beskompromisan nastup na kojem savršen ritam bubnjeva se prelijeva uz nerijetko Hannotovo vrištanje u mikrofon dok istovremeno bučna gitara pršti od energije.

Nakon nastupa Mantara, prvi bend Death Alley djelovao je kao dječja uspavanka (a daleko od toga da spomenuti nizozemci nisu imali nabrijane žestoke elemente tokom svirke). Mračan i bučan duo sumnjam da je ikoga ostavio ravnodušnim i sada je preostalo još samo čuti berlinsku atrakciju Kadavar.

Kadavar je tročlani stoner hard-rock psihodelični bend koji iza sebe ima već 4 studijska albuma te kolaboraciju s bendom Aqua Nebula Oscillator s kojim također izdaju album White Ring. Već s prvim albumom Kadavar na sebe privlači pažnju svojim retro rock zvukom koji neodoljivo podsjeća na najbolja izdanja Black Sabbatha tako da se moji interes da čujem ove berlinske čupavce već godinama kuhao. I čekanje se svakako isplatilo.

Koncert od skoro sat i pol dao je presjek kroz cijelu diskografiju, no setlista je najviše pružila kultne pjesme s prvog albuma (Black Sun, All Our Thoughts , Forgotten Past) te naravno one pjesme s aktualnog četvrtog albuma Rough Times ( Die Baby Die, Tribulation Nation, Into the Wormhole). Okultna trojka nepretenciozno i bez imalo poziranja pomela je Močvaru svojom energičnom svirkom. Gitarist i vokal Christoph “Lupus” Lindemann pokazao se vrhunskim virtuozom na gitari iz koje su izlazile moćne psihodelične dionice bez da i u jednom trenutku zvuče naporno ili jednostavno prebučno.

Posebna atrakcija bio je bubnjar jezivog Charles Manson pogleda ( a i izgleda) Christoph “Tiger” Bartelt koji istovremeno odlično barata svojim palicama dok vas njegov pogled uperen u publik čak pomalo i hipnotizira.

Prijelazi iz stoner/metal dijelova u psihodelične trenutke koje svoj temelj pronalaze u Lupusovoj gitari bile su prava poslastica za sve okupljene. Publika je također prepoznala snagu benda te se iz pjesme u pjesmu prepuštala čas minimalnom poganju, a čas hipnotiziranom plesu. Za vrijeme Kadavara Močvara je bila već poprilično puna, tako da se i atmosfera itekako pojačala i sve skupa je davalo dojam jednog netipičnog ponedjeljka, što su komentirali i sami bendovi na pozornici.

Čini se da je ova europska turneja Kadavara uz pratnju Mantara i Death Alleya pomno osmišljena s obzirom da nijedan od spomenutih bendova ne zvuči identično. Razlike u klasi su očigledne, no svejedno vam je servirano nešto manje od tri sata bučne rock eksplozije koja čas ima hard-rock elemente s psihodelijom, pa se pretvara u mračan doom sludge metal ta bi vas na kraju, već pomalo gluhe, pomeo Kadavar energičnim nastupom. I momci se zbilja nisu štedjeli, ni jedan od bendova zapravo. Čak je nerijetka bila, ali ne i klišeizirana, komunikacija s publikom, kao i neizostavne zahvale za dojmljiv prijem zagrebačke publike. Jer ipak se radilo o samom početku tjedna, no čini se da je prepoznat ovaj moćan gig od strane nas Hrvata tako da vjerujem da ni s jedne strane nema nikakve zamjerke. Osim možda posljedica po sluh sljedećega dana.