Nesumnjivo je 18. listopad bio unaprijed višestruko zaokružen u kalendarima brojnih poklonika hip-hop kulture, a razlog je sasvim opravdan – gostovanje dvije vrhunske hip-hop grupe, Pete Rock & C.L. Smooth (The Garden Brewery) i Shabazz Palaces (KSET), umjesto slatkih briga, mnogima je zadalo glavobolje. Jer nezahvalne okolnosti htjele su da, osim što im koncerti u Zagrebu padaju na isti dan, obe grupe su prema unaprijed najavljenim satnicama trebale nastupiti u isti trenutak, 22:15h.

Poučen drugim koncertima etabliranijih rap grupa na kojima sam svojevremeno bivao i visio, moje rasuđivanje od početaka bilo je na strani Shabazz Palacesa, jer sam imao mišljenje da će Pete Rock i C.L. Smooth nešto kasnije započeti. Imao sam pravo, no više o toku večeri u nastavku.

Nešto svježiji i eksperimentalniji zvuk bio je također jedan od presudnih faktora zašto sam alternativnije Shabazz Palacese iz Seattlea odabrao kao primarne, unatoč tome što su im „protivnici“ u mojoj dvojbi veličine žanra u kojem oni još uvijek traže prečace do šireg auditorija. I dobro je što je tako, dok je tako.

Da ipak nije riječ o početnicima u žanru, koji su u tih par godina djelovanja objavila četiri albuma (ove godine neslužbeno dvostruko izdanje), postaje jasno kad vam kažem da je frontmen i vokalist grupe, Ishmael Butler, nekadašnji Butterfly iz jazz-rap orjentirane grupe Digable Planets, u koju je također implementirao elemente space rapa s primjesima jazza početkom 90-ih kada su bili aktivni.

Međutoa…

Nažalost, moram reći, KSET, u kojem su Shabazzi koncertirali, ne može se pohvaliti ozvučenjem, koje svakako nije na najvišoj zabilježenoj razini, pa mi je to donekle pokvarilo dojam. Osim toga, štićenici slavne grunge izdavačke kuće SubPop, bili su za moj ukus malo premračni. Nije ovo rasistička opaska, nego su uistinu bili u mraku gotovo cijelo vrijeme, utoliko da ni u jednom trenutku nisam vidio njihovu odjeću niti sam mogao opaliti kakvu dobru fotku za izvještaj ili barem mixetagram. A očekivao sam klaunovsko šarenilo kao na najavnim fotkama, neki dvojac odlikaša sa Sun-Ra fakulteta astralne prosvjetljenosti, a dobio sam depresivno mračne i za moj ukus pomalo preintimne izvođače. Dojma sam kao da je postojao neki zid na relaciji publika-izvođač, koji se eventualno ‘rušio’ kada bi oni završili neku od pjesama sa svoja četiri albuma, što bi publika, u kojoj su pojedinci sjedili na gornjoj etaži KSET-a, popratila pljeskom. Istinabog, Shabazzi apsolutno nisu bend na koji bjesomučno headbangate, ali njihov hibrid ezoterično psihodeličnog rapa, a to je etiketa koju možemo nalijepiti jako malo broju bendova iz domene rapa, sa povremenim 808-icama, mogao vas je i jučer fino zaljuljati, daleko od toga, premda je artikulacija spoken-worda bila nešto veći problem, kako rekoh. Shabazz Palacesi su jedan od onih bendova za čiju ćete glazbu, ako ste nedajbog pobornik/ca sveopće amsterdamizacije, više poželjeti uzeti mikrogramčić starog dobrog Hofmanna ili kakav čarobni klobučić nego inhalaciju svete Marijane. Pritom ne mislim da je ijedno loš odabir.

Nešto rezerviraniji odnos prema publici, konstantno zamračena bina i slabije ozvučenje tako su po mom mišljenju faktori zašto mi se jučerašnji koncert nije toliko svidio kao nekim komentatorima sa facebook eventa, premda bi to trebalo biti prirodno, razilaženja bi svakako trebalo biti, a u cijeloj situaciji djelomično krivim svoja, možda i previsoka, očekivanja od ovog koncerta. Da ne ispadne sve tako crno (no pun intended), koncert generalno nije bio loš, premda me za dulje uživanje u njemu i ostanak do kraja (kada bi se dojam potencijalno ponešto popravio, za što također ostavljam prostora u rasuđivanju) spriječio plan automobilizirane ekipe koja je htjela večer nastaviti na koncertu Pete Rocka i C.L. Smootha. Vox populi je odlučio, ipak smo država vođena pravim primjerom demokratske zajednice.

Organizatori zdanja, Zavod za eksperimentalni zvuk (ZEZ) ovom prigodom su se pozdravili od publike za ovu godinu što se tiče koncerata, međutim, najavljen je njihov ZEZ festival, koji će se održati iduće proljeće, od 16. do 22. travnja. Iskreno se veselim vidjeti i, kao zagrebački stanovnik NAPOKON, uživo posvjedočiti što su nam ZEZatori pripremili. (Spark Master Tape?)

Nadalje, kako sam za vrijeme Shabazza dobivao informacije iz bogu iza nogu zabačenog The Garden Breweryja, o nekom 30-40-minutnom kašnjenju hip-hop doajena, htio sam nakratko otići i poslušati njihov koncert. Nažalost, on je trajao sat vremena, koliko čujem, što mi je također bilo u neku ruku iznenađenje, da ne kažem razočarenje (jer ne znam uvjete dogovorene sa organizacijom), a u takvom tonom sam slušao poneka svjedočanstva od poznanika koji su se odlučili za taj koncert, jer sam stigao točno par trenutaka nakon što su Kameni i Glatki završili.

Preostalo mi je uživanje u oprobanim klasicima u bespućima The Gardena, koji me, moram reći, pozitivno iznenadio gastro ponudom i širokim spektrom svakojakvih craft i necraft piva, do sitnijih sati, o čemu bi bilo prigodnije pisati za kojekakve „how not to“ tutoriale i anti-healthy lifestyle portale.

Za kraj izvještaja, istaknuo bih svoj žal i grešku, za neodlaskom na predgrupe Shabazza, uvijek zanimljivu Diyalu i nepoznatog mi izvođača, pavleisdead, no kako je o mom upadu u klub ovisio još netko, bilo je potrebno sačekati u dobro poznatom habitatu parka u blizini KSET-a. Ne nužno bez likvida.

Večer hip-hopa u Zagrebu tako je prošla relativno dobro, obzirom na zanimaciju i posjećenost domaće publike, a za ubuduće mogu poželjeti više ovakvih događanja, ali molim vas – bez datumskih preklapanja. Ili barem satničkih preklapanja, koliko je to moguće.