Izdavač: Dancing Bear

Datum izdanja: 12.07.2017.

Producenti: My Buddy Moose, Matthew Emerson Brown, Matej Zec

Žanr: Rock, Americana

Trajanje: 48:00

Broj pjesama: 10

My Buddy Moose bend je koji dolazi iz Rijeke. Njihov glazbeni put traje još od 2004. godine, a do sada su iza sebe ostavili tri studijska albuma, šarajući kroz žanrove pop glazbe – od rock’n’rolla, indie rocka, americane, do punka, soula i country glazbe. Svi ti žanrovi mogu se osjetiti i na ovome novome studijskom izdanju naziva ”IV”.

Album otvara ”Wilderness Years”. Iako mi je na prvo slušanje i prve uvodne taktove zvučala kao neka indie stvar, upravo se onda razvodnila u pravu rock pjesmu koja najbolje sjeda pri vožnji nekom cestom niz ravnicu. Na drugoj pjesmi ”Letter From The Past”, vokal Luke Benčića nakratko me prisjetio na vokal Petra Vranića iz Elephant and the Moon. Isto tako, posebno je lijepo aranžiran finalni gitarski dio pjesme. Vremenski najkraća na albumu jest ”Terrible Place”, osobno, možda najslabija karika ovog albuma. Pogledavši na minutažu iduće pjesme, ”Death Row”, pomislio sam da je u pitanju neka simfonija. No u pitanju je stvar s laganom električnom gitarom te usnom harmonikom, pa se iz minute i minute razvija u veliku priču koja dobija bučnu kulminaciju pred zadnjih par minuta pjesme, da bi se opet sve to razvodnilo u miran kraj. Svakako jedan od favorita albuma (bez obzira na minutažu). ”After The Feeling Is Gone” je jedna od onih pjesama koje mi nikako ne mogu ”sjesti” bez obzira koliko ju slušao (i bez obzira što sadrži klavir). Iduća je za razliku od ove prije odmah sjela. ”Differences” ima zanimljive aranžmanske dionice te ima ono što me dobije kod svih pjesama, a to je ambijent – dosta je atmosferična (meni barem).

Na drugoj polovici albuma dolazimo i do prve suradnje. Na ”Waiting” se pojavljuje i prvi vokal suprotnog spola – Ivana Smolović svojim se glasom lijepo uklopila uz Lukin vokal. Uz to, imam osjećaj da bi ova stvar bila super singl, ali i da bi se mogao snimiti pravi ”američki crno-bijeli 90’s” spot ala film ”Clerks”.  ”My People” je iduća pjesma, sa zanimljivim ubacivanjima mandoline, koja me pomalo sjetila na R.E.M. Pred kraj albuma nalazi se isto jedna ”kraća”, skoro četverominutna rokerska ”Second Best”. No pravi dragulj jest na kraju albuma – ”Black Cloud”. Već pri prvim taktovima sam osjetio prizvuk Placeba, posebno pjesme ”Bosco” koju sam izvrtio previše puta. Kao i ona ”najduža” s albuma ”Death Row”, ovo je definitivno jedan od vrhunaca albuma. Zanimljivo je kako glazbenici uvijek svoju najbolju kreativnost i inspiraciju ostave za kraj albuma. To se baš da vidjeti i kod dosta onih nepoznatijih izvođača, ali i kod onih koji vuku na mainstream.

Sve u svemu, lijep albumčić. Deset zaokruženih pjesama, sa svojim čestim usponima i omanjim padovima kroz ovih nešto manje od 50 minuta, no vjerujem da je ovaj album nešto za svakog tko voli rock glazbu. Uvjeren sam da će pronaći barem nekoliko pjesama koje će vrtiti na repeat.

1. Wilderness Years
2. Letters From The Past
3. Terrible Place
4. Death Row
5. After The Feeling Is Gone
6. Differences
7. Waiting
8. My People
9. Second Best
10. Black Cloud