Trebalo je 55 godina da dubrovačka diva Tereza Kesovija održi samostalan koncert u Osijeku. I, kao da nije ljepši trenutak mogao biti: u osječkom kinu Uranija, u jeseni života, pojavila se Tereza, pjevačica koja je ostavila dubok trag u hrvatskoj, kao i u francuskoj šansoni, žena s tisuće prijeđenih kilometara kada su koncerti u pitanju , od Rio de Janeira, do pariške A L’ Olympie, došla je u, kako kaže, grad za kojega ima posebno mjesto u srcu prirediti nam jedan odličan i emotivan koncert.

Zahvaljujući organizaciji Kinematografa Osijek, Tereza je s pratećim, veoma mladolikim, ali nevjerojatno usviranim sastavom krenula s nastupom malo poslije 20 sati. Intiman prostor kina gdje su sjedeća mjesta bila idealna za ovakav oblik koncerta, blizina izvođača s publikom i gotovo obiteljska atmosfera s obzirom na veličinu, puno su bolje odgovarali nego što bi možda neki veći, akustičniji prostor.

Sve je počelo s pojavom četveročlanog sastava (harmonika, kongas i druge udaraljke, gitara i klavijature) koji su krenuli s mirnijom verzijom svevremenske pjesme Prijatelji stari, gdje ste. Pojavila se Tereza, prošla pored publike i popela se na pozornicu. Moram pohvaliti Terezino držanje, stas i markantnost, kroz cijeli koncert bila je nasmijana, uživljena, ponekad malo nervozna zbog tehnikalija i viška modnih detalja na sebi, u odličnoj komunikaciji s bendom i publikom, šaljiva i prepuna anegdota i viceva, što je znak da joj je iznimno odgovarala ta prisnija atmosfera, toliko da se izula iz štikli, potpuno opustila, a čak je i htjela doći pjevati među nas. No, za sve to trebalo je nekoliko pjesama uhodavanja, tako da su na početku izvodili balade koje su bile iznimno snažnog senzibiliteta i bez kontakta s publikom, pa su tako Pred tvojim vratima i slične poznate pjesme dobile novo, intimnije ruho. Mijenjali su se dobro poznati hitovi s pjesmama s najnovijeg albuma ‘Oči duše’, koji je nagrađen Porinom za najbolji album zabavne glazbe 2016. godine, a tu su bile pjesme Ostavi me tu, U srcu mome, Posuđeno vrijeme…

Valja ponoviti kako su glazbenici bili vanserijski, trebalo je moći pratiti sve Terezine improvizirane promjene tijekom pjesama, sve njene želje u stilskim izmjenama, simpatična prekidanja pjesama te stvoriti uspješan dojam kako gledamo probu sastava, toliko opuštenu pred rasplet koncerta. Tereza je u punih dva sata koncerta ispitivala publiku što želi čuti, komunicirala s nekim osječkim joj znancima i prijateljima, a naravno, otpjevala neizostavne pjesme Sunčane fontane, Mladosti moja lijepa radosti, Nono, dobri moj Nono i naposljetku Stare ljubavi i Sviraj mi, sviraj.

Jedna posebna glazbeno-intimna večer dogodila se 11. svibnja u Osijeku, koju je i sama Tereza nazvala ‘kazališnom satirom’. Nekonvecionalan nastup, kakav iskreno od nje nisam očekivao, dao je novu dimenziju njenoj karijeri, koja i u 78. godini života po pitanju koncertnih aktivnosti uspijeva stvoriti nešto novo, drugačije, a opet sebi svojstveno. Odlična Terezina solo premijera u Osijeku, nadam se da ćemo je nakon ovoga još koji put moći vidjeti.