Naziv albuma: Sok od agonije

Izdavač: Samostalno

Datum izdanja: 10. ožujka 2017.

Producent: Marko Pernarčić

Žanr: alternative noise pop rock

Trajanje: 00:35:18

Broj pjesama: 9

Tamo negdje od, sada već davne, 1998. godine kada su na maločije iznenađenje nominirani za najbolji bend u svemiru, pa do tek nedavno, Harvo Jay se skrivao od budnoga oka javnosti.  Moglo bi se reći da se bendu u tome razdoblju izgubio svaki trag; no ono što je izgubljeno netko i traži, a oni su toliko utonuli u zaborav da su čak i njihovi davni, veliki hitovi kao „ Podne ove večeri“, „Klovnovi plošnih  lica“, te „Bacač diska Mirijan Galupek“ prestali mamiti pjesmu na usne slušatelja. Trebalo se ponovno pokrenuti i izgraditi ime za sebe…

No sad za ozbiljno.  Osijek, iako mali grad, u svojoj je ponudi uvijek imao jedinstvene bendove. Još od Coga, preko Go Marsa pa do Informationa, In Ruffa i Dalstroya. Unatoč tomu, moja najranija sjećanja na  osječku scenu vežu se uz pitanje: Postoji li ista uopće? Ako do sada i nije bilo jasnog odgovora na to pitanje, sada ga definitivno ima – da, Osijek ima scenu, i to kakvu. Svatko tko je gledao Salad Days (dokumentarni film o DC Punku) može se složiti da je najveći katalizator kreativnosti nepoticajno okruženje. Osijek je takvo mjesto – ukoliko se ne pokreneš utopiti ćeš se u rezignaciji, a baš tu vrstu bunta predstavlja prvijenac Harvo Jaya Sok od Agonije.  Već sam pogled na stražnji cover otkriva o da se radi o produktu DIY etike, suradnji grupice ljudi koji  se međusobno guraju vođeni žarom prema glazbi. Netko će ustupiti prostor, netko drugi opremu, treći se pobrinuti za vizualni identitet svega toga kako bi na kraju dobili produkt u kojem rijetko tko može ne uživati.

Album je najavljen spotom za pjesmu Praljudi.  Samourađeni spot mozaik je snimaka iz djetinjstva koje savršeno prate cijelu sjetno-optimističnu priču albuma, a pjesma predkazuje sve ono što treba očekivati – meat&potatos ritam sekciju, bipolarne vokale, meditativno-histerične gitare, narativne strukture pjesme te slikovite tekstove.

Album otvara Superžuto, palikuća od pjesme karakterizirana promjenama tempa i dinamike, režećim gitarama i tutnjajućim bassom.  Psihotični vapaji i naleti smijeha kojima završava Superžuto prolog su za Zapad, čiji perkusivni uvod sjeda kao kajanje nakon obiteljskog nasilja. Pjesmu vode tremolasti bass i plesni groove na bubnju (koji su najjače oružje i sljedeće pjesme). Lirički vrhunac albuma, Tvornice, pitoreskna je pjesma- staccato bubanj zvuči kao mašinerija, a plutajući instrumenti lijepe se za groove kao oblak gustog dima za nebo.

Posebno treba pohvaliti Marka za produkciju albuma, jer osim sjajnog zvuka i kiselo-slatke atmosfere donosi i kreativne sitnice koje potpomažu uživanje u albumu. Potonje se najbolje vidi u pjesmi Božje Uši u koju je ubačen sample rečenice koju izgovara najpoznatiji miš hrvatske kinematografije i koja nekako zaokružuje ugođaj i tematiku same stvari. Nakon tri lakše, hitoidne pjesme na red stiže Nojzara. Soundtrack za gubitak razuma pod očitim utjecajem, kao što i samo ime sugerira, Jesus Lizarda, Nomeansnoa, Shellaca i sličnih. Hrca urliče kao propovjednik koji si žvače jezik na hodnicima ludnice, no nitko ga ne čuje jer je izrazito teško sjediti mirno uz bombu energije koju Nojzara baca na slušatelja.

Album se kraju privodi pjesmom Zajedno. Nježna, opijumski slatka pjesma s mnoštvom sitnih breakova, koja pluta u uho, nakon Nojzare dolazi kao sunčanje na livadi. No sunce se ubrzo gasi jer na red dolazi Anka. Svojevrsni Touretteov sindrom zbog agresivnih, skoro podrugljivih, djelova koji prate bajkovite versove. Zadnja pjesma na albumu Zasad glazbeno i tekstualno, pomalo ironično zvuči kao predaja nakon krvave borbe, ali sa planom za osvetu. A sve nas to ponovno vraća na početak i priču o Osijeku i sceni…

Teško je biti objektivan kada pišeš o albumu svojih prijatelja i osječkoj sceni,  nečemu čega si i sam dio, no na sreću, kod ovakog odličnog komada glazbe nije teško ujednačiti doživljaje. Što sada preostaje? Slušati album, ići na svirke te čekati nove Headlightse, Syndrome, Candyflip, Ewoyu, Information i Misled Llamu, sve od reda bendove koji ulijevaju optimizam da će Osijek ubuduće osim po legama, treskama, babama i policiji biti poznat i po brutalnoj glazbenoj sceni.

1. Superžuto

2. Zapad

3. Tvornice

4. Božje uši

5. Nojzara

6. Praljudi

7. Zajedno

8. Anka

9. Zasad