Da je naša mala država puna velikih talenata odavno već znamo, ali nerijetko mnogi od njih ostanu skriveni ili ne dobiju zasluženu pažnju. Ovim putem smo odlučili približiti vam lik i djelo mladog vinkovačkog hip hop umjetnika Josipa Džijana, poznatijeg pod nazivom Siky Beats.

Od malih nogu povezan si s glazbom, a jedno vrijeme si čak pohađao i glazbenu školu. Kako i kada se dogodio odmak od klasične glazbe i pomak prema hip hopu?

Da ti budem iskren, odmak nije bio odmah. 1999. godine Nered i Stoka bacaju van Spremni za rat i to je haj’mo reći nešto među prvim hip hop uradcima što sam čuo uz Black Thing ekipu sa VFM-a. Taman tako negdje i krećem u glazbenu školu i počinje sva ta priča sve do sedam godina poslije gdje odlučim da to nije za mene kao što sam planirao. Imao sam i veliki utjecaj brata koji je tada bio u vinkovačkom Skroz na Skrozu i naravno da ne pričam o Tram11, a posebice o njihovim instrumentalima koje je producirao Koolade.

(S)nalaziš se u različitim glazbenim poljima, djeluješ kao producent, DJ i MC. Koje područje od ta tri ti je najdraže i zašto?

Sve je to počelo kroz nekakve beatove, znači moj prvi dodir s tim je definitivno bio preko produciranja i aranžiranja old school boom bap-a. Zato mi je definitivno na prvom mjestu nastajanje glazbe, taj sami proces. Vrijeme utrošeno u tome jednostavno se isplati pa makar to bilo i malo duže po pitanju mene jer sam uvijek s opremom na “Vi”, ali to je ljubav i možemo se slikat’.  Kao MC sam solidan, dobar, vokal me izvlači podosta jer je mastan i topal, primamljiv uhu i eterima. Naravno, da nije bilo repanja, ništa od ovoga ne bi bilo tako da ne mogu reći da mi nije drago. DJ-ing kao DJ-ing je složena matematička radnja centrirana na hvatanju ritmova i ubijanja pojedinih frkvencija uz pripadajuće alatke i efekte. To je kao jedan hobi koji je izrastao u nešto malo više preko noći.

Jedno vrijeme si bio pod okriljem našeg najkontroverznijeg, ali i ponajboljeg repera Stoke te si s njime nastupao po različitim klubovima. Kakva si iskustva stekao kroz tu suradnju i što si naučio iz nje?

Pa bilo je par nastupa sa Marinom, radili smo ga dva dana u Walkowu kao Naša Stvar projekt i hip hop event godine u gradu na Bosutu. Zatim smo imali jednu gažu u Đakovu, nedugo nakon toga u Zagrebu. Bilo je divno druženje, posebice sa Marinovim kumom Damirom ili Sabicom u samim Vinkovcima. Suradnja je bila super, zahvalan sam Stoletu što me pitao da rokam s njim na par evenata, a o iskustvu što da ti kažem, svaki party koji odradiš ti je neki plus i motivacija za dalje, posebice ako si bio zgažen kao pružni radnik i pri tome odličan na stageu.

Kroz projekt Naša Stvar (zajedno s nekolicinom kroz glazbu vezanih kolega) pokušavaš u Vinkovcima, ali i šire, podignuti hip hop/house/techno scenu na veći nivo. Kako je to dosad uspijevalo i ima li nade za barem djelomično istrebljenje narodnjaka i trasha iz Slavonije ili su mladi nažalost više zainteresirani za takve oblike zabave?

Naime, kad smo počeli prije 6 godina bilo je alternative u gradu i bez problema si mogao raditi bilo kakve evente. Nije bilo klinaca koji slušaju cajke i koji su sa svojih 14/15 god. razvaljeni kao magarci da ne znaju kako im je ime. Vremena se mijenjaju, tada je bio živ rock i rap na najjače, ali i techno priča je isto imala svoj divan dio. Vinkovci kao srednjoškolski grad sada imaju drukčiju sliku totalno. Rock je doslovce mrtav i to malo nešto što neki momci sviraju je više za svoju dušu, isto kao i po pitanju repa gdje fali ta vinkovačka špreha na trakama. Nade ima, nakon drugog uspješnog odrađenog Naša Stvar Open Aira privukli smo dosta mlade populacije kojima nije špica ciganluk i prštavi EDM.  Naša Stvar kolektiv je trenutno jedino nešto u gradu što pruža drukčiju sliku po pitanju svega. U posljednjih par mjeseci naši partyji su iznadprosječno posjećeni i kad uzmeš u obzir da je više bagre na nekom alternativnom mjestu nego na cajkama, znaš da si napravio dobar posao.

Upravo si izdao instrumentalni album naziva Elysium u kojemu slušatelje vodiš kroz razne chilloute i eksperimentalni hip hop. Voliš li osobno više instrumentalnu ili glazbu s tekstom i u kojim prigodama slušaš jednu, a u kojim drugu vrstu?

Auh. To ti je kao da me pitaš volim li više plavuše ili crnke. Glazba mi je jedan pojam kojeg ja doživljavam kao izražavanje i ako je to dobro, ako voza, nije mi bitno jel’ ima vokala ili ne. Dakako, popratim sve što ispadne vanka, instrumentalno i vokalno. Kući kad si odmaram uši obožavam vrtiti stare semplove ili instrumentalne komade gdje mogu baciti misli na pašu, a gens u pluća. Zadnje vrijeme sam baš u tom nekom mood-u chillouta i eksperimentalnog hip hopa, zato sam i odlučio tako nešto baciti vanka da nije surovi rap ili techno.

Šuška se da bi uskoro trebao izaći i tvoj hip hop EP, Naša Stvar instrumental EP te da spremaš još neko iznenađenje za sve koji te prate. Kako zasad to sve napreduje i kada točno možemo očekivati nešto od toga?

Hip hop EP je snimljen, čekam još neke sitnice po pitanju njega. Zove se Kvalitet i sadrži 5 trakica koje vraćaju u ’90e jer volim taj zvuk pa makar bio seljak i ne radio trap. Po pitanju Naše Stvari i taj EP je djelomično gotov, čekam još da momci završe sa trakama, dok su mi neki uspjeli skombati i poslati kanale tako da imam pune ruke posla ovih dana. Naravno, sve će biti dostupno na Naša Stvar Facebook stranici kroz mjesec/dva. Toliko za sada o tome svemu, to su moji neki određeni planovi.

Hvala na čitanju, hvala Sara, hvala Mixeta! BIG UP!

Dok se čekaju ostali projekti, bacite oko i uho na Sikyjev Elysium i besplatno ga skinite klikom OVDJE.