The National. Bend kojeg sam sasvim slučajno otkrio 2011. godine tijekom svojih srednjoškolskih dana, uvukao mi se odmah pod kožu s tada novoizdanim albumom High Violet.

I kako to obično biva, počneš tražiti još. I otkriješ Sad Songs For Dirty Lovers, The Boxer I sve ostale albume. Jednostavno sam ‘’pao’’ pod njihov utjecaj, uvjeren kako sam jedini u Hrvatskoj koji je njihov fan, zapravo ne znajući da su oni već nekoliko puta bili u Hrvatskoj i da imaju veliki broj fanova. Nakon što je 2013. izašao Trouble Will Find Me, europska turneja ih je dovela na zagrebačku Šalatu. Nažalost, nisam mogao ići. Slično je bilo i sa Šibenikom godinu poslije. No, tada sam si rekao da čim vidim najavu, ostavljam sve i idem na koncert. Prošle godine izašao je Sleep Well Beast, koji je donio odlične singlove kao System Only Dreams in Total Darkness i Guilty Party, pobrao dobre recenzije te pokazao novu kreativnost ovog američkog benda. Nakon službene najave da dolaze na Šalatu, to je bilo to. Htio sam se uvjeriti u povezanost hrvatske publike i ovoga benda. I nakon pet godina, vratili su se opet na staro mjesto.

Došavši nešto iza 19 sati, kada su počeli puštati ljude na Šalatu, htio sam si bezicirati što bolje mjesto do pozornice. Smjestivši se između pozornice i šanka, jer pivo, čekao sam da na binu izađe predgrupa Elf Power. Iako ih nažalost nisam nikad poslušao, jer nekad ne možeš sve ni otkriti na vrijeme i poslušati, četvorka iz Athensa, Georgie, svojim indie rockom me jednostavno vratila u devedesete. Moglo se tu čuti pjesme kao Cold Vines i Let the Serpent Sleep. Pjevač je isto tako imao dobru komunikaciju s publikom, koja se jako počela gužvati, čekajući bend večeri, rekavši kako je povezan roditeljskom vezom sa Zagrebom, ali i da gitarist baš danas slavi rođendan. U sasvim solidnih 45 minuta, odsvirali su svoju koncertnu setlistu, te najavili The National. LED ekran na pozornici nešto iza 21 sat prikazao je – ‘’Please stand by…’’. Pojavio se tu stream male prijenosne kamere koja je, uz Dylanovu ‘’Most of the Time’’ prenosila put benda od backstagea do pozornice.

Otvorili su večer jako sramežljivo i skromno, s dvije sasvim nove pjesme – ‘’Quiet Light’’ i ‘’So Far So Fast’’. Vrlo je moguće da su te pjesme bile dio pjesama koje su se trebale naći na Sleep Well Beast, no ipak nisu završile na albumu. Zanimljivo je bilo to što je cijela publika u tišini slušala, bez ikakvog dovikivanja i sličnih stvari koje se znaju događati na koncertima. Očito je da su htjeli čuti nešto novo. Matt je u drugoj pjesmi nešto negodovao, no čim je krenula ‘’Nobody Else Will Be There’’, publika je pala u trans. Klavirski nošena pjesma, uvodna na novom albumu, uvela je u službeni dio koncerta. U ‘’The System Only Dreams in Total Darkness’’ publika je otpjevala cijelu pjesmu, pokazavši da je pjesma bila pun pogodak kao singl, dok je Bryce Dessner odsvirao maestralan solo na gitari. Vratili smo se u 2013. godinu s ‘’Don’t Swallow the Cap’’, a povratak na pjesme s novog albuma bile su ‘’Walk it Back’’ te ‘’Guilty Party’’. Između i tijekom pjesama, Matt je govorio da se osjeća poput predatora, oponašajući ga ispred mikrofona, komentirao kako ima prokletih komaraca, ali i nogomet, pokazajući da Amerikanci isto tako prate hrvatski uspjeh na svjetskom prvenstvu. Naravno, sve je to bio začinio s bacanjem čaša od piva koje je ispijao na pozornici. Na ‘’Bloodbuzz Ohio’’ publika je opet bila glasnija od benda, otpjevavši cijelu pjesmu, a ‘’Lemonworld’’, iako nije bila na službenoj setlisti, na nagovor braće Dessner, ipak je odsvirana, uz Mattovu posvetu nekoj Emi (ili Emmi), ako sam dobro čuo u toj gužvi. ‘’I Need My Girl’’ je publika pjevala, a dalje su nastavili s ‘’Empire Line’’ I ‘’I’ll Destroy You’’.

Vidjevši kako Bryce uzima akustičnu gitaru, znao sam da je vrijeme za ‘’Slow Show’’. I tu sam se razvalio. Jedna od najdražih pjesama benda, još uživo, pa skoro da suzu pustiš. U nešto malo drugačijem aranžmanu, nadopunjenom s puhačkim dionicama, zvučala je još bolje uživo. Na ‘’Day I Die’’ Matt se valjao po zvučnicima ispred bine, išao do publike, pa čak i u publiku, na veliku euforiju svih prisutnih. Došlo je vrijeme za malo smiriti situaciju, i to s ‘’Carin at the Liquor Store’’. Nakon nje, ‘’Graceless’’ je sve vratila u život svojim brzim tempom, dok se pred kraj pjesme Matt počeo penjati na bubanj, skoro bacivši jedan od mikrofona, pa ga je jedno minutu i pol morao držati da cijeli bubanj izlazi na razglas. Klavirska ‘’Fake Empire’’ opet je stvorila euforiju kod publike, vrativši ih u sada već starije dane benda, a sve je zaokruženo s nostalgičnom ‘’About Today’’.

Za bis ‘’Mr. November’’, ‘’Terrible Love’’ te ‘’Vanderlyle Crybaby Geeks’’. Kako su išle pjesma za drugom, tako se tempo polako smanjivao, pa je na zadnjoj pjesmi pjevanje prepušteno publici, koja je iz petnih žila otpjevala cijelu pjesmu. Dečki su pozdravili sve i otišli s pozornice, jasno dajući do znanja da će se opet, što prije, vratiti u Hrvatsku.

Ono što me jako iznenadilo jest Mattov odnos s publikom, koji je osim komunikacije s njom, išao u publiku. Doslovno. Otišao je s mikrofonom u gužvu i prešao cijeli prednji dio Šalate, a kasnije se probio do šanka za piće, popeo na isti, i u jednom trenutku, od euforije, skoro i pao s istog. Zanimljivo je bilo vidjeti reakciju zaštitara i tehničara, koji su morali provlačiti mikrofonski kabel preko cijele publike. Još jedan sasvim obična i normalna koncertna večer s Mattom Berningerom. Nakon cijele večeri mogu samo napisati da sam se uvjerio zašto Hrvatska voli The National i zašto The National voli Hrvatsku. Uvjeren sam da će opet doći što prije, a i onda ću kao i sinoć, biti u prvom redu.

SETLIST:

Quiet Light
So Far So Fast
Nobody Else Will Be There
The System Only Dreams in Total Darkness
Don’t Swallow the Cap
Walk It Back
Guilty Party
Bloodbuzz Ohio
Lemonworld
I Need My Girl
Empire Line
I’ll Still Destroy You
Slow Show
Day I Die
Carin at the Liquor Store
Graceless
Fake Empire
About Today
Mr. November
Terrible Love
Vanderlyle Crybaby Geeks