Prije nešto više od tri mjeseca, ekipa Phat KSET kolektiva (Soul Brothers, DJ Chill, NoDef) u Zagreb je dovela cijenjenog njujorškog repera, Jeru the Damaju, uz najavu kako možemo očekivati mnogo dobrih stvari u budućnosti od njih.
Dakle, tri mjeseca kasnije, u zajedničkoj organizaciji Phat KSETa i Blackouta (Phat Phillie), koje se upriličilo kao zakašnjelo slavlje 21. rođendana Blackouta, u prostorije kluba KSET dovedena su četvorica repera iz Bostona i okolice koji su zajedno bili na takozvanom ‘EST’ touru po Europi, a to su Termanology (1982, Fizzyology), Reks, Akrobatik (The Perceptionists) i nominalni predvodnik turneje, old school glava Edo G* (Da Bulldogs, Special Teamz).
*u daljnjem tekstu po naški – Edo
(Edo G)
Prije nego se sručim na suhoparno pisanje izvještaja za događaj koji nikako nije ispao suhoparan, kratko bih samo htio pojasniti nešto u vezi izvođača. Moram biti iskren i reći da nisam die hard fan gore spomenute četvorke. Naime, Termanologyjeve mixtapeove i LP Politics as Usual sam nešto konkretnije slušao davno, Reksovu plejadu albuma također no to je sve bilo na ne baš visokoj razini, kao i diskografiju Ede, kojeg sam slušao više kroz suradnje i kolaboracijske albume, što sa Da Bulldogsima, Special Teamzima i Pete Rockom, što na gostovanjima kod poznatijih repera – Sadat X-a, Masta Acea, Slainea i sličnih. Kod Akrobatika sam, moram priznati, najviše podbacio budući da sam za njega od sve četvorice samo čuo, eventualno u prolazu youtube playlistama ponekad nešto i poslušao.
(Reks)
Studiozan kakav jesam, barem po pitanju koncerata i glazbe kad već ne toliko faksa, dao sam si oduška poslušati mnoge albume ponovno i nešto bolje se pripremiti za pisanje recenzije koncerta. Stelarni old school, liričke vratolomije, socio-tematika uz pregršt klišejnih reperskih pjesama i bio sam spreman.
Nakon male digresije, vratimo se događaju.
Show program započeo je malo prije ponoći, DJ je bio NoDef, da bi potom sa svoje tri pjesme nastupio Tony Brown (ex Tone Tuoro), domaći dečko s raritetnom kombinacijom na domaćoj sceni, old schoolu na engleskom jeziku. On je, uz support DJ Chilla, odrepao tri stvari, Scram Jones, Move Over te Sharp prije nego je binu prepustio zvijezdama večeri.
(Tony Brown)
Dobra komunikacija, nadopunjavanje, međusobna back vokal podrška, vrsni DJ Chill za gramofonima, shit wus good. Počeo je Reks, nastavio Termanology, zatim je Edo preuzeo mikrofon kao najiskusniji da bi potom show nakratko preuzeo Akrobatik, koji se nadovezao na posljednji nastup u Hrvatskoj i to 2009. kao warm – up Masta Aceu i Edi na 15. Blackoutovom rođendanu.
(Akrobatik)
KSET je bio poprilično ispunjen, ne u smislu ‘osoba na osobi’, ali ovako je možda bilo čak i bolje, atmosferičnije. Obzirom na nativnost i podrijetlo repera, u publici se moglo zamijetiti zelenila. Ne, u krivu ste, začudo ne tog zelenila. Junačka, najtrofejnija NBA franšiza – Boston Celticsi, sinoć je imala nekolicinu predstavnika na moje opće pozitivno iznenađenje. Stara škola i stari dobri Bird (#33), kao i novija uz Piercea (#34) svakako su bile primjećene, a ovim putem kao veliki fan košarke pohvaljujem taj potez.
Redali su se singlovi Built to Last (Akro), This or That i Underdog (Reks), How We Rock, Stop, Look & Listen, Up Every Night (Term.), instrumentali Stop it i Boston uz Hands High (Edo), na redu su bili instrumental i singlovi od Akrobatika, zatim opet Reks i tako dok ne završi playlista s njihovog MacBooka. Ili ipak ne…
(Termanology)
U toj slavljeničkoj atmosferi ponesenoj dobrim koncertnim provodom, među publikom se pročulo da je policija vani i da zatvara klub. Nisam povjerovao budući da mi nije primjetan bio nijedan razlog tome ako je sve u redu, ipak je subota i klub radi do 3-4h (u trenutku je bilo 1,30h). Ekipa Phat KSETa čak je Philliea iznenadila slavljeničkom tortom, potez za svaku pohvalu, a u trenutku je i party došao do usijanja obzirom da je kvartet, prateći trendove, zamolio publiku za poziranje zbog fotke za Instagram koju je Edo kasnije objavio i čiji capture donosimo ispod.
Nažalost, glasine su se pokazale točnima i nekoliko policajaca je ubrzo rastjeralo razočaranu rulju unutar koje sam bio i ja, iz KSETa. Zaista ne znam što je uzrokovalo ovo, ali moram ponoviti da mi stvarno nije jasan razlog ovakvog postupka, pogotovo zbog lijepe, slavljeničke atmosfere. Blackoutu želim sretnu međunarodnu punoljetnost i još mnogo obljetnica, a Phat KSETu mnoštvo ovakvih koncerata i organizacija, uz, nadam se, nešto sretniji epilog. Fuck the…
Fotografirao: Saša Stankov
Komentari preko Facebooka