Tuzlanska reperica Sassja prošli petak nastupila je u Vintage Industrial Baru kako bi promovirala svoj novi album No Problemo.

Sličan scenarij ovoga petka čeka i Osječane u klubu Oxygene, a što nam je Sassja rekla o koncertima, samom albumu i još ponekoj temi – pročitajte u nastavku teksta.

Foto: Baris Šabić

Za početak, kada si se počela baviti glazbom i kako to da si se odlučila za rap? Što ili tko je utjecao na tebe i imaš li (ili si imala) nekakve uzore koji su zaslužni za takvo usmjerenje?

Ma nisam se ja odlučila za rep već jednostavno pišem tekstove i “zalijepim” ih na neku muziku koja mi u tom trenutku najviše odgovara. Mislim da je sad već očito da mi nije rep kao žanr prioritet, a naravno da je FMJAM najviše utjecao na mene, takvi smo mi iz Tuzle.

S obzirom na to da si jedna od rijetkih reperica na našim prostorima, kako gledaš na taj manjak ženskih glasova i postoji li možda još neka žena (osim Remi) s kojom bi u budućnosti voljela udružiti snage na nekoj pjesmi?

Ima žena, pobogu, naročito se u zadnje dvije godine vidi to “žensko buđenje”. Bit će ih još i to je super. Sajsi i ja smo pričale da bi nekada bilo super napraviti pjesmu skupa, ali za sada nam to nije fokus i neće biti uskoro. Takve stvari se ne mogu i ne trebaju planirati nego se dogode prirodno i u pravo vrijeme.

Prethodni album najviše je obilježila suradnja s gore spomenutom Remi – Etikete, a čini se da će ovaj novi, po svemu sudeći, obilježiti Savana s Darkom Rundekom upravo zbog svojevrsnog faktora iznenađenja i spajanja naizgled nespojivog. Kako je uopće došlo do te suradnje?

Družili smo se na nekoliko festivala i koncerata i zaista smo o svemu mogli pričati. Tako mi je bilo nekako sasvim normalno, prirodno, da bi mogli napraviti i pjesmu skupa. Htjela sam da zvuk bude moj, ali da ostavimo prostora da Rundek bude svoj i da začini pjesmu na svoj način. Svidio mu se, srećom, prijedlog koji sam napravila s Kantrimanom i eto pjesme. Odlično smo se provodili na snimanjima i pjesme i spota, baš jedno lijepo druženje, drago mi je da ga poznajem.

I dalje si jednako kritična prema društvu i svijetu u kojemu danas živimo, što se može iščitati već iz samog covera novog albuma. Palac gore čija sjena zapravo predstavlja srednjak – je li to prikaz tvojeg trenutačnog stanja duha? Na površini se čini kao da nema problema, ali kad zagrebeš malo dublje sve vrišti „nabijem te, svijete“?

Sandro Drinovac je radio cover albuma i baš mi je odlično opisao sadržaj, hvala mu za to. Neka svatko shvati i moje pjesme pa i cover na svoj način, mojoj temi kroz album odgovara i cover.

Kako se, po tvom mišljenju, razlikuju Taktički praktično i No problemo? Prošlo je tri godine od prvog, što se od tada promijenilo i smatraš li da si na drugom možda pokazala napredak i glazbenu zrelost u odnosu na prethodni?

Po meni je ovaj album nastavak prošlog. Tu su neke teme koje nisam stigla obraditi na prvom albumu, a tako i neki zvuk koji prije par godina nisam uspjela uvrstiti u tu cjelinu. Razlikuju se po tome i naravno da se osjete i godine u odnosu na prvi album. Mnoge pjesme na Taktički Praktično su napravljene i 3-4 godine prije izdavanja albuma pa je s toga No Problemo svježiji i po mom nekom duhovnom stanju i po zvuku.

U tih nekoliko godina odradila si brojne nastupe, možeš li izdvojiti jedan koji ti je bio izrazito poseban ili ispričati našim čitateljima nekakvu anegdotu vezanu za neki od njih?

Svaki nastup nosi neku anegdotu, vjeruj mi, ali to postane već toliko normalno da ni sama ne znam što i odakle prepričavati.  U Vintageu mi je uvijek nekako lijepo i jako su me ispunila oba koncerta koja sam imala tamo, i koncert prije par godina i ovaj od prošlog vikenda. Festivali su mi uvijek odlični jer to bude neko okupljanje nas izvođača pa se tu najviše družimo, a i uvijek su na nekim lijepim ili čudnim lokacijama pa je lako uživati tamo. Recimo, Seastar prošle godine je bio baš odlično okupljanje i zafrkancija.

Foto: Jasmin Jatić

16.3. nastupaš u osječkom klubu Oxygene. Što očekuješ od publike i što Osječani mogu očekivati od tebe?

Odličan provod, ljubav, skakanje, znoj, smijeh i to je to. Meni je to najvažnije na koncertima, a i na druženju ispred bine.

Kakvi su ti daljnji planovi, slijedi li još koja promocija po hrvatskim (i ostalim regionalnim) gradovima i imaš li već ideju kako će ti izgledati ostatak godine u glazbenom pogledu?

Koncerti će dalje po Hrvatskoj, BiH i Srbiji, nekoliko festivala i nadam se puno odmora neko vrijeme. Radim nekoliko pjesama, suradnji, pišem nevezano za muziku, ali ne vjerujem da ću uskoro početi raditi na novom albumu. Želim se malo posvetiti nekim drugim dijelovima života, više slušati, manje stvarati, više putovati zbog puta, a ne svirke i više biti sa ljudima s kojima želim biti, a ne s kojima moram.