Naziv albuma: The Death And Resurrection Of Krautrock: OMEGA

Izdavač: Sulatron Records

Datum izdanja: 15. siječanj 2018.

Žanr: Rock, krautrock, psychedelic

Trajanje: 36:37

Broj pjesama: 5

Zagrebački bend Seven That Spells, predvođen Nikom Potočnjakom, jedan je od onih bendova s jako velikim studijskim opusom (čak jedanaest uradaka), ali o kojima šira glazbena javnost i ne zna toliko puno.

Studijsku glazbenu trilogiju grupe Seven That Spells, nazvanu ”The Death And Ressurection Of Krautrock” koju je započeo album ”AUM” (2011. godina), a nastavio ”IO” (2014. godina), završava upravo ovo studijsko glazbeno čudo nazvano ”OMEGA”. Upravo taj zadnji album čini jedan veliki zaokret naspram prva dva. Na njemu se nalazi samo pet pjesama, no kada im se pogleda trajanje, uvjerit će te se zašto ovaj album traje preko 35 minuta. Sama konstrukcija albuma je poput jednog progresivnog konceptualnog glazbenog putovanja – kratka pjesma, duža, kratka, duža, pa ponovno kratka. Pogledavši ove duže – ”Omega” i ”Future Lords”, ni ne čudi me zapravo da je snimanje albuma trajalo nekoliko godina (od 2014. do 2017. godine). Sama struktura pjesama ima svoj smisao, tj. jednostavno su odlično komponirane (za razliku od npr. pjesama s prva dva albuma ove trilogije). Miješanje ritmova, vokala, električnih gitara čine ovu glazbenu priču jasnom i konkretnom.

Sam album otvara ”In III”, s uvodnim distorziranim riffom pri kojem se praktički odmah ubace bubnjevi (koji stvaraju jedan mali kaotični uvod u sam album, zajedno s pozadinskim instrumentima naravno), a na kraju se pojave i sami vokali. Sam kraj te pjesme uvodi u najdužu pjesmu s albuma – ”Omega”. Sama pjesma traje skoro pa 19 minuta, čineći je jednom od onih koje se stvarno mora poslušati na miru, prativši sam tijek pjesme, što instrumentalno, što vokalno.

Neki instrumentalni dijelovi iz ove pjesme bi svakako dobro legli u neki akcijski filmski soundtrack. Na samoj sredini albuma, vremenski najkraća – ”Chronos”. Stvar je zapravo instrumentalni intermission između pjesme prije i iduće pjesme, flojdovske vibre točnije, što me zapravo dalo na razmišljanje kakva bi mogla biti iduća – ”Future Lords”. Što reći o njoj? Trinaestminutna glazbena odiseja, koristeći sličan recept kao i ”Omega”, s vrlo zanimljivim ”elijenskim” pjevanim dionicama. Sve se završava s ”Out III”, koja je savršeno zaokružila priču ovog albuma.

Sve u svemu, za sve ljubitelje rocka, pogotovo onog progresivnog, svakako topla preporuka. Zbog samog futurističkog, ali pomalo i svemirskog ambijenta koji je album stvarao, dobio sam dojam kao da slušam neki soundtrack filmova tematike poput ”Blade Runner”, ili neke futurističke pucačinom nabijene igre. Ovaj studijski uradak definitivno je jedan od domaćih studijskih rock uspješnica 2018. godine.

1. In III
2. Omega
3. Chronos
4. Future Lords
5. Out III