Istarski glazbenik Alen Vitasović spaja čakavski izričaj s pop rock aranžmanima preko 25 godina glazbene karijere te vjerojatno ne postoji osoba s ovih prostora koja nije barem jednom čula za evergreene poput ‘Ne morem bež nje’, ‘Gušti su gušti’, ‘Jenu noć’, ‘Bura’, ‘Ja ne gren’ i druge.

Alen će sa svojim bendom nastupati u zagrebačkom klubu Sax ovaj vikend, 7. listopada s početkom u 21 sat, a tom prilikom odlučili smo mu udijeliti pokoje pitanje te ga po prvi puta ugostiti na našem portalu. Što nam je Alen rekao o svojoj karijeri, nekadašnjim događajima i budućim planovima, kao i ostalim stvarima pročitajte u nastavku.

Gospon Vitasović, prije svega lijep pozdrav! Za naše čitatelje, uputite nas u to što ste radili u glazbenoj sferi od početka godine?

Od početka godine sam konstantno u studiju i radim puno koncerata. Tijekom tjedna sam s obitelji ili s prijateljima boćam u našem seoskom klubu. Navečer pogledam nogomet, neku seriju ili film.

Vaša karijera prelazi 25 godina aktivnog rada i 40 godina bavljenja glazbom. Znam da je teško, no možete li izdvojiti najdraži trenutak karijere i reći ime Vaše najdraže pjesme?

Trenutci koji su mi najviše ostali u sjećanju…možda prva svadba koju sam svirao s ocem s nepunih sedam godina. Onda prvi band s kojim sam svirao po terasama za turiste. Imao sam 12 godina. Poslije JNA gdje sam isto svirao bio sam četiri godine po Europi (Skandinavija). Po povratku sam radio kao glazbeni urednik na radio Puli gdje sam snimio prvu pjesmu ‘Ne moren bež nje’. Nakon toga je krenula karijera i još traje. Izdvojio bih najdraže stvari…pobjeda kao debitanta na MIK-u 1995. Velika pobjeda u Splitu s pjesmom ‘Bura’ ( jedini u povijesti, a da nije bio iz Dalmacije) i sve festivale sam osvojio i svaka nagrada je posebna…napunio sam Lisinski, Dom sportova, Gripe, Arenu, sve stadione, dobio spomenicu s likom Marka Marulića (red Danice) za osobit doprinos kulturi. Najdraže pjesme baš i nemam, ali više volim balade i draže su mi ove novije jer su mi stare dosadile.

Svirate nekoliko instrumenata i promijenili ste razne forme glazbenih sastava. Uz koji ste instrument najviše privrženi?

Sviram instrumente sve manje, što mi je žao, ali imam dobar band. Ipak najdraže mi je svirati klavijature i harmoniku, moj prvi instrument.

Iduće godine navršavate 50 godina. Sprema li se neki jubilarni veliki koncert koji bi zaokružio priču?

Slijedeće godine sve te jubileje proslavit ću 8. marta u pulskom kazalištu s brojnim gostima koji su obilježili moj glazbeni put, od prvih amaterskih dana pa sve do danas. U planu je nešto slično napraviti u Rijeci i Zagrebu.

Što nam možete reći o Vašem novom albumu? Koliko se dugo pripremao, jeste li ostali vjerni čakavskom narječju s pop-rock aranžmanima, ponešto o pjesmama, produkciji?

Novi album se sprema već tri godine. Radili smo namjerno polako tako da budemo zadovoljni s materijalom. Izbacili smo već nekoliko singlova. Čakavica ostaje i dalje moj jezik, a i pop rock izričaj. Autori su sve domaći Istrijani i sve je odsvirano uživo.

Nakon određene pauze, postali ste u posljednjih godinu dana koncertno veoma aktivni. Kako na Vas utječe turbulentni tempo života u srednjim godinama?

U stvari nisam ja imao neku veću pauzu. Stalno sam radio, jedino nisam bio toliko eksponiran u medijima. Sad sam to malo popravio, iako više volim raditi bez medijske pompe. Teško mi padaju duge noći, putovanja, neuredan život. Svira se do pet sati ujutro, a ja sam već u godinama pa teže podnosim sve to. I medije i gužvu. Volim imati svoj mir osim na pozornici. Tamo se dam do kraja.

Nedavno ste osvojili prvu nagradu publike i nagradu Beseda na Melodijama Istre i Kvarnera za pjesmu ‘Pirovjanska’. Koliko Vam znače nagrade dobivene kroz karijeru i što mislite općenito o glazbenoj kritici danas?

Nagrade volim i puno mi znače. Imam ih zaista puno. Cijela jedna soba je samo za njih. One su potvrda mog dobrog rada i poticaj za dalje. Glazbene kritičare i ne volim baš previše. Većina su nestručni, neobjektivni i potkupljivi. Čast izuzecima.

Na Radio Labinu uređujete emisiju “Dnevnik Alena Vitasovića” od početka godine. Jeste li zadovoljni prijemom emisije i koja su neka od imena kolega glazbenika koje ste ugostili?

Na radiju Labin radim već devet mjeseci, to me ispunjava. Volim radio kao medij. Tamo vodim dvaput tjedno emisiju s gostima i biram glazbu. Pokušavam educirati slušatelje izborom glazbe jer mislim da većina radio postaja pušta uvijek isto i povode se trendovima koji su kod nas po meni na najnižoj razini. Ponekad imam goste iz svijeta glazbe, a ponekad najobičnije ljude, prijatelje, poznate i nepoznate. Razgovaramo spontano o svemu pa i sam gost bira glazbu po svom guštu. Jako smo lijepo primljeni u našem kraju.

Kakva iskustva vučete iz nastupa po Slavoniji, može li Vas se uskoro vidjeti negdje u tom predjelu?

U Slavoniji nisam dugo nastupao. Volim Slavoniju, ljude i hranu. Često nastupam u Požegi na festivalu i obožavam čobanac i kulen. I šljivovicu. Imao sam puno nastupa tamo i nadam se da ce ih još biti.

Odgovara li Vam više klupski koncert ili open-air manifestacija?

Više volin open-air nastupe nego klupske. Volim velike pozornice i moćan sound. Klubovi su premali i zadimljeni i loši su uvjeti. Svira se do kasno.

S kojim od kolega glazbenika biste voljeli dijeliti pozornicu, a da još niste?

Prince, Bowie, Cohen (he he), Springsteen, David Coverdale, Stonesi, Sting…od naših nitko..možda Oliver, Radojka Šverko, TBF.

Čime se Alen Vitasović trenutno bavi kada glazba i radio utihnu?

Berem šparoge, gljive, vinograd, vozim bicikl, igram boće i mali nogomet.

Nastupate 7. listopada u zagrebačkom klubu Sax. Što očekujete od koncerta i imate li što za poručiti našim čitateljima koji će pohoditi koncert?

U Saxu volim nastupati. Klub taman po mjeri. Publika odlična. Dođe uvijek i puno istarskih studenata. Koncert ce biti čisti rock’n’ roll. Očekujem puno ljudi – vidimo se.