Prošao je treći i posljednji dan 12. izdanja INmusic festivala, a na repertoaru su se ponovno mogla pronaći s jedne strane “domaća” imena s kojima se “igra na sigurno”, većinski zbog pozitivnih reakcija publike tijekom godina, a u pitanju su bendovi Flogging Molly koji publiku uvijek podigne na noge svojim keltskim prizvucima ili uvijek dobrodošao zagrebački bend Antenat, a s druge strane mogla su se poslušati do sada INmusicu nepoznata i neobična imena poput bendova Slaves, Orchestra Baobab, Danko Jones i slični što ukazuje na žanrovsku raznolikost festivala koju su organizatori dobro razradili. Posjetitelji su dakle mogli odabrati žele li slušati (indie) rock, elektronsku glazbu, punk, afričke ritmove, hip-hop ili pak eksperimentalnu mješavinu navedenih žanrova i upoznati se s novom vrstom glazbe što i je cilj festivala. Također, treći dan festivala se razlikuje od minula dva dana donošenjem drugačijeg, žestokog, čak i buntovnog zvuka na pozornicu.

Zbog vremenskih neprilika u popodnevnim satima, koje ni ove godine nisu zaobišle INmusic festival, nismo bili u mogućnosti popratiti prve izvođače koji su unatoč naletima kiše, vjetra i grmljavine pred najvjernijim obožavateljima održali svoje nastupe i pokazali upornost koja je kod glazbenika i više nego poželjna. U pitanju su Human, Clone Age, Fiona’s Run, Ogenj, Shin, Danko Jones te Orchestra Baobab čije smo afričke ritmove svakako priželjkivali čuti.

Foto: Martina Marić

Unatoč najavljenim pljuskovima kroz ostatak večeri i našim pripremljenim kabanicama koje nam na svu sreću ipak nisu trebale, legendarni irsko-američki “celticpunk” zabavljači Flogging Molly naveli su ljude da zaplešu i zaborave na blatnjav i mokar travnjak ispred Main Stagea. Flogging Molly je bend koji ne treba posebice predstavljati hrvatskoj publici, barem onoj koja posjećuje INmusic festival jer im je ovo već 3. dolazak na navedeni festival što se i može primijetiti iz prisne komunikacije pjevača Davea Kinga s publikom te stalne hvale Hrvata i Zagreba kao i spominjanja povezanosti Hrvatske i Irske. Publika je jučer imala priliku čuti i pjesme s novog albuma “Life is Good” koji je objavljen 2. lipnja, a u pitanju su pjesme “Reptiles”, “Crushed”, The Hand Of John L. Sullivan” koje su očekivano dobro prihvaćene. Unatoč komentarima da se INmusic ponavlja s izvođačima čime mu prijeti neoriginalnost i zasićenost, dokaz da su Flogging Molly uvijek dobrodošli je nekoliko tisuća rasplesanih ljudi kojima je King zajedno sa članovima benda uspio izbrisati sve brige u tih sat i pol vremena sviranja. Kako ne bi postali jednolični i izgubili interes publike predstavili su i sjetnije pjesme “Float”, “If I Ever Leave This World Alive” te “Requiem For Dying Song”. Među zadovoljnim posjetiteljima smo bili i mi, kojima je ovo bio njihov prvi koncert te smatramo da njihov dolazak i ove godine nije rezultirao lošim odazivom. No, dakako, slažemo se da nakon ovogodišnjeg nastupa uzmu dužu pauzu od nastupa na INmusic festivalu.

Foto: Martina Marić

Zbog vremenskih preklapanja nastupa s bendovima Flogging Molly i Slaves propustili smo poslušati Porto Morto, ali nadamo se da će se taj propust uskoro ispraviti. Nakon Flogging Molly prebacili smo se zajedno s velikom većinom publike na World Stage gdje je od 22:15 nastupao agresivni i drski londonski duo pod nazivom Slaves. Kažemo agresivni i drski jer su u pitanju mladi punkeri puni kritika i otpora prema današnjem društvu u kojem živimo/žive, posebice ističu neslaganje sa svojim aktualnim premijerom Corbynom i politikom Brexita. Svakako zanimljivi za popratiti i poslušati, ima nešto u tom grubom punk-rock zvuku sa kojim se trude biti jedinstveni iako naginju bendovima poput Joy Division, Crass i Refused. Bubnjar Isaac Holman ističe se zbog zahtjevnog sviranja bubnjeva uz pjevanja pritom stojeći tijekom cijelog nastupa, a gitarist Laurie Vincent također pokazuje zavidnu vještinu sviranja gitaranje. No, unatoč dinamičnosti i agresivnosti, nakon odslušanih pjesama “Sockets”, “Fuck The Hi-Hat”, “Hey”, “Hypnotised”, “Lies” počinju nam zvučati jednolično, ali svaki bend ima svoju publiku koja je u ovom slučaju mnogobrojna.

Foto: Martina Marić

Oko 22:00 pošli smo zajedno s većinom nazad prema Main Stageu kako bi pronašli što bolje mjesto za nastup rock grupe Kasabian te smo bili iznenađeni povećim praznim prostorom oko nas doslovno par minuta prije početka koncerta, a ipak je bila riječ o headlineru 3. dana. Moguće da su mnogi bili razmišljanja da je ovogodišnji INmusic festival dotaknuo vrh sa headlinerima u prve dvije večeri (Arcade Fire i Kings of Leon) te zbog toga nisu imali velika očekivanja od Kasabiana, što se moglo i čuti među redovima publike. Međutim, iako su se njihovi najvjerniji obožavatelji nagurali u prvih desetak redova, s početkom koncerta prazni prostor se popunio, a članovi benda Kasabian sa svakom pjesmom su sve više pokazivali svoju energičnost i empatičnost, kao i odličnu interakciju sa publikom koja je to prepoznala. Kao što je bila slična situacija sa Flogging Molly i komentarima nekolicine da je Kasabian blijeda kopija prva dva headlinera, oni su pokazali da kroz svoj žestoki performans upotpunjen lightshowom visoke kvalitete ulažu maksimalno u nastup te da im je interakcija s publikom jako bitna.

Treba napomenuti da je nemoguće uspoređivati ova tri slavna i kvalitetna benda koje prepoznaje publika diljem svijeta i da svaki od njih ima svoj način performansa po kojem je prepoznatljiv te iako je bio užitak gledati i slušati savršeno uvježbane Kings of Leon, moramo priznati da su gledajući bend Kasabian bili pomalo sterilni. Publika je doslovno poludjela na pjesme “III Ray (The King)”, “Bumblebee”, “Underdog”, novu pjesmu “I’m in love with the pshyco”, “Treat”, “Running Battle”, “Bless This Acid House”. Zanimljivo je da su jedni od rijetkih koji su se vratili na bis i zaključili koncert s “Comeback Kid” te poznatom pjesmom “Fire” koja je u publici izazvala lavinu ushita i energičnosti.

Foto: Martina Marić

Gurajući se zajedno s masom prema Balkan Stageu načuli smo više iznenađenih koji su bili oduševljeni nastupom Kasabiana, kao i mi sami. Za kraj, ostalo nam je za poslušati grupu Antenat, koju je uvijek zadovoljstvo čuti, a ovo im je bio 2. nastup na INmusicu. Riječ je o zagrebačkom “domaćem” bendu koji je vremenom mijenjao različite glazbene stilove i miješao ih te su profilirali vlastiti glazbeni izričaj – subreggae. Svojim zvucima reggaea i duba, preko ska i punka do world-music elemenata držali su energiju do samog kraja festivala što se moglo i vidjeti među nasmijanim i zadovoljnim ljudima koji su se opušteno kretali u ritmu pjesama “Muzička”, “Opasno je”, “Danas ima sutra”, “Izvor”, “Drobilica”, “Propisan red”, “Ima nas dovoljno”.

Za kraj, možemo samo reći da sve što odlično počne, s Antenatom još bolje završi. Unatoč mnogim nagađanjima i neutemeljenim kritikama, organizatori su zajedno sa izvođačima opravdali kvalitetu ovogodišnjeg 12. INmusic festivala.

Share.

About Author

Komentari preko Facebook-a

CLOSE
CLOSE