Naziv albuma: Marsovska Listina

Izdavač: Nimavode, vlastito izdanje na Bandcampu

Datum izdanja: rujan 2016.

Žanr: space pop

Trajanje: 00:39:28

Broj pjesama: 10

Godina radnje: 1646. Mjesto radnje: otok Brač. Akter radnje: Valentino Bošković.

Kada netko ponekad odleti u svemir i slučajno se ne može vratiti nazad na matični planet, zanimljive stvari se mogu dogoditi, što općenito u čovjekovom životu, što u glazbi – kao što to biva u ovom slučaju.

Prvenstveno kao misteriozni izvođač koji odašilje svoje pjesme hrvatskoj sceni iz nepoznatog kutka naših krajolika, Valentino Bošković ubrzo je dobio i svoj identitet, a riječ je o dvojici glazbenika (Branko Dragičević i Josip Radić) kojima je ovo već drugi studijski uradak, nakon prvijenca VSSR iz 2014. godine. Konceptualna priča se i na ovom izdanju nastavlja, a prati se i dalje putovanje Valentina koji je zapeo negdje na Marsu ili njegovoj okolici te pjeva svim Zemljanima o svojim dogodovštinama svemirskim prostranstvima.

Osim što su zanimljivi po svojem glazbenom izričaju, cijeli album je prožet i zanimljivim nazivima pjesama, pa tako cijelo space glazbeno putovanje započinje pjesmom Pymbylymby na kojoj se već čuje ono što prati ostatak izdanja, a to je mnoštvo sampleova, klavijatura, midi controllera, akustične gitare i starobračkog dijalekta. Valentino ne samo da su unikatni po svojoj konceptualnosti (priča koju ovaj dvojac priča jedna je od najunikatnijih konceptualnih sadržaja unazad nekoliko godina na ovim prostorima), već su i posebni po tome što nema puno glazbenika u Lijepoj Našoj koji se okušavaju u nekom space pop / rock žanru, a Valentino upravo dokazuje kako to zna ispasti vrlo zanimljivo i privlačno. Slijede pjesme Supra Cosmos Diacritica i Adeyata, u kojoj se opisuje Valentinovo polijetanje s Vidove Gore na planet na kojem „nima ni S ni C ni D“.

Iako su koncertno neaktivan sastav, veliki broj ljudi koji prate hrvatsku današnju scenu zna za Valentina i mole se nebu da će uskoro održati pokoji live nastup jer scena za njih stoji kao bure baruta – samo čeka pravo vrijeme i fitilj kada će eksplodirati. Izrazito pjevne melodije u pjesmama poput Sudnji Don i ritmičnost u Ashke Maresh (ujedno i osobno najbolje numere na izdanju) tjeraju slušatelja na dinamičnost i polet u neke svoje dimenzije i maštanja. Album dobiva mirniji dio s pjesmama Marsferatu i Nima nima nima nima vode, gdje se vraća autorsko sjećanje iz djetinjstva kako je jednom nestalo vode u mjestu. Tematika albuma je zaista raznovrsna, a prožeta istim motivima svemira i međuplanetarnih putovanja, s jedne strane kao nevino ozbiljne teme o kojima se nevino ozbiljno, i pomalo s čuđenjem, priča i pjeva, a s druge kao odlična zajebancija u kojoj se osjeti da ovaj dvojac gušta u svakom tonu i melodiji koju osmisle. Pred sami kraj albuma sve poprima pozamašnu količinu psihodelije, većinom zahvaljujući gostovanju zagrebačkog sastava Pridjevi na pjesmi 10645 Brač i posljednoj stvari  Chinchaysuyu.

Sve u svemu, Hrvatska nije dobila ovakvo izdanje godinama, kao ni ovakvog izvođača poput Valentina Boškovića, a javnost koja prati rad ovog dvojca može se složiti kako je njihova jedinstvenost, bez obzira što svirali i koji žanr i koje melodije, već u samom startu primamljiva, jer ne radi se samo o bendu, samo o dvojcu, radi se o kompletnom jednom svemiru koji se pruža slušatelju i vuče ga sve dublje u priču. Valentino Bošković je najkreativnija konceptualna priča koja se na ovim prostorima nije dogodila već dugo godina, a svojim drugim studijskim izdanjem samo nas tjera da želimo čuti što više iz njihove kućne radinosti. Putovanja svemirskim prostranstvima više nisu toliko nemoguća, barem kroz slušanje Marsovske Listine. Fola im na svemu!

Popis pjesama:

1. Pymbylymby
2. Supra Cosmos Diacritica
3. Adeyata
4. Sudnji Don
5. Ashke Maresh
6. Marsferatu
7. Arlecchino Dello Cosmo
8. Nima nima nima nima vode
9. 10645 Brač
10. Chinchaysuyu