17. izdanje Žedno uho festivala ove godine otvorio je teksaški post-rock četvorac Explosions in the Sky koji se ponovno nakon dugih 12 godina vratio u Zagreb te uz već dobro poznate izvedbe s albuma The Earth Is Not a Cold Dead Place i Those Who Tell the Truth Shall Die, Those Who Tell the Truth Shall Live Forever predstavio i svoj novi album – The Wilderness.

Iako je sudeći po nepostojećem redu ispred Tvornice Kulture naizgled djelovalo kao da nema prevelike zainteresiranosti za ovakav događaj, uvjerili smo se da je u pitanju bila samo dobra stara “ma kasnit će” situacija, dok se tijekom predgrupe slijevalo more ljudi u pogon.

Kao i u većini slučajeva, predgrupa je nastupala pred vidno manjom publikom, što je prava šteta za obožavatelje post-rocka/post-punka koji su propustili odličan nastup šibenskog benda Diskodelija. Ne mogu reći da su me previše zainteresirali od samog početka, niti da sam od ranije upoznata s njihovim glazbenim opusom, no kako pišem ovo priznajem da preslušavam njihov novi EP Crvotočina kojeg isto tako preporučam svakome tko uživa u žanru, ma i općenito u dobroj glazbi. Komunikacije od strane članova s publikom nije bilo. Iako ne smatram da je to nešto što je nužno, mislim da ovdje upravo to nedostaje s obzirom da se radi o bendu koji je na usponu i poneka riječ u tom slučaju nije toliko irelevantna za publiku koja ih tek upoznaje.

Sada već prepun pogon Tvornice Kulture  iščekuje Explosionse, a iščekivanje  ne prestaje usprkos nezamjetnom odstupanju od satnice, što je ujedno i vrijeme za posljednje pripreme u obliku naručivanja piva i pomno biranje pozicije u publici.

Tek nešto iza 22 sata članovi dolaze na stage i pozdravljaju publiku te bez previše odugovlačenja započinju koncert s novim albumom ‘The Wilderness’ koji su izdali početkom ove godine i potom nastavili dobro poznatim stvarima starijih albuma kao što su First Breath After Coma, The Birth and Death of the Day i Your Hand in Mine.

Tokom poslijednjih 5 godina imali smo priliku čuti nekolicinu soundtrackova koje su Explosions in the Sky izdavali za filmove kao što su Friday Night Lights i Lone Survivor. ‘The Wilderness’ je prvi album nakon Take Care, Take Care, Take Care izdanog još davne 2011.godine, a mediji ga opisuju kao njihov najbolji album još od ‘The Earth Is Not a Cold Dead Place’. U suštini su ostali vjerni svom prepoznatljivom zvuku, no može se primijetiti kako su evoluirali u smislu ponekih nepredvidivih struktura, kao u slučaju Logic of a Dream. Kao i većina novih stvari, vjerujem kako je potrebno i ovaj album preslušati više od jednog-dva puta kako bi ga se u potpunosti doživjelo.

Publika je neumorno upijala svaki djelić atmosfere koja se manifestirala kvalitetnim ozvučenjem, jednostavnim, ali i prikladnim svjetlosnim efektima te energijom koju su članovi benda dijelili s publikom, vidno uživajući u glazbi koju stvaraju. Vjerujem kako je svatko od nas barem u jednom trenu pomalo putovao svojim svemirom, sudeći po hipnotiziranim pogledima u prvim redovima i masi koja se njihala uz zvukove ove mini simfonije.

S obzirom da su bisevi rijedak fenomen u karijeri ovog benda, nismo se previše nadali njihovom povratku na stage, iako nismo htjeli da ovo iskustvo prestane. Oko ponoći  zaključili su večer sa The Only Moment We Were Alone. Nakon koncerta zadržali smo se još neko vrijeme u Tvornici, podijelili dojmove i  supportali šibenskog DJ Per Le Clera koji je puštao nelošu muziku.

Foto: Filip Ljulj