I tako dogurasmo do samog kraja 16. (neslužbeno 17., ako imam dobre informacije) izdanja EXIT festivala u Novom Sadu.

Na sljedećim linkovima možete pročitati izvještaje s prvog, drugog i trećeg dana, kao i od kolege Mislava, koji je posjetio drugi i treći dan.

Ipak, sve je od početka festivala, priznajem, bilo okrenuto toj nedjelji, gotovo sigurno najjačem danu sudeći po line-upu. Prodigy, Wiz Khalifa, Stormzy, Gramatik, Who See, još brdo neposjećenoga… Obzirom na moje glazbene afinitete, definitivno najbogatiji dan cijelog programa.

Danas sam se ponovno požurio prema Petrovaradinskoj tvrđavi, dok se ljudstvo još lagano okupljalo, pa sam već negdje sitno nakon 20h bio u prostoru Press centra, kako bih napunio baterije, u svakom smislu, za preostalih 10-ak sati festivalskog ratovanja.

Taman u to vrijeme nastupala je cijela Bassivity klika na Main stageu, koji je bio središnjica gotovo svih događanja sinoć što se mene tiče. Izredale su se sve vedete spomenutog labela – VIP, Sivilo, Kendi, Arafat, Rimski, Coby, Dripac, izvjesni Dotbwoii, Furio Đunta, Oneya te DJ Jung B. Iz nepoznatih razloga, Struka je izostao. Rekoh, popratio sam samo dio njihovog showa budući da sam još imao obveza i drugih potreba, ali čuo sam redaljku na Ideš za Kanadu te su uglavnom svi bili prisutni na stageu međusobno se podržavajući, repajući back vokale i slično. Rijetko imam priliku vidjeti ovakav zajednički showcase reda povećih imena na polju balkanskog rapa, stoga sam se i požurio vidjeti čemu je to.

Sljedeći izvođač na MS bio je britanska grime zvijezda u usponu, Stormzy, zajedno sa DJ Tinyjem s kojim tvori grupu #merkin. Stormzy je trenutno, uz Skeptu, najvrelije ime britanskog grimea i kao takav bilježi sve više nastupa na raznoraznim festivalima diljem svijeta, premda mu je ovo bio prvi nastup u Srbiji, na što se više puta, možda i zrncu previše, referirao za vrijeme repanja. Istaknuo je i činjenicu kako je on vjerojatno jedan od rijetkih grimera, ako ih je uopće bilo, na koncertima u Srbiji. Bolji kužeri znat će nešto više o istinitosti ove tvrdnje, ali u svakom slučaju, mladi grimer zadržao je publiku na okupu i pošteno je podgrijao pred teškaše koji su slijedili nakon njega. Pozdravio je na bini par svojih kolega glazbenika iz Velike Britanije, iz domene grimea, a brojne je DJ Tiny pustio pri uvodnom ‘educiranju’ publike o grimeu, jer nisu znali što očekivati od publike u vidu njihovog poznanstva ovog autohtonog britanskog žanra. Kao što sam napomenuo, koncert je kao i atmosfera bio na nivou, imao sam već priliku kratko na Outlooku 2015. godine gledati Stormzyja uživo, ali tad još nije imao nekih singlova kao što nije imao izričitiju minutažu jer je to bio nastup Boy Better Know, najpoznatijeg britanskog grime kolektiva.

Po završetku njegovog koncerta, rulja se počela sve više okupljati jer slijedio je jedan od headlinera festivala, američki reper Wiz Khalifa. Premda je u zadnje vrijeme na naslovnicama više zbog kontroverznih svađa s Kanyeom Westom ili rastave sa supermodelom Amber Rose, Wiz ima svoje konje za utrku po pitanju megahitova. Ipak govorimo o čovjeku koji se može pohvaliti jednom od najgledanijih pjesama u povijesti Youtubea. Kako to inače biva, DJ je izletio prvi, a nakon njega tri meni nepoznata tipa, vjerojatno članovi entouragea ekscentričnog repera, s većim balonima u obliku smotanog jointa. U tom je trenutku već svima bilo jasno u kojem će smjeru donekle ići scensko-vizualni nastup repera iz Pittsburgha, koji važi za jednu od najpoznatijih figura showbizza po pitanju aktivizma za legalizaciju i, općenito, korištenja marihuane.

Wiz Khalifa je također po prvi puta u Srbiji, što je istaknuo u jednom od obraćanja festivalskoj publici te je iskoristio priliku pozdraviti svoje suborce, Snoop Dogga i JucyjJ-a iz nekadašnje Three Six Mafie, a za vrijeme par hitova, poput Black and Yellow, We Dem Boyz i sličnih, u publiku su puštena dva gigantska balona-jointa pomalo falusoidnog oblika, a ni popratni ekrani nisu štedjeli kao ni sam Wiz isticanje prirodnog pripravka. Nekih sat i 15 minuta je to sveukupno trajalo, a za dva dana će Wiz Khalifa (tj. već sutra nastupiti u Hrvatskoj, na Fresh Island festivalu), koji ove godine propuštam, pa mi je ovaj koncert na EXIT-u sasvim dobro došao. Khalifa ne spada u uži red omiljenih repera, ali je činjenica da je ovakav događaj inducirani spektakl kakav doživljavate jednom do dvaput u životu, ako niste iz Sjedinjenih Američkih Država. Ne može se nipošto reći da je bilo loše, reper poput Wiz Khalife uz svoj Taylor Gang ima podosta uspješnica koje su se jučer izvodile pa je atmosfera bila odraz tih faktora, uz dodatak da se ipak radi o zadnjem danu festivala kao i da slijedi ono što su valjda svi željno iščekivali. Što se tiče Wiz Khalife, ostaje jedino žal za neizvedenom pjesmom Raw. Inače nemam nekih posebnih prohtjeva, ali ovo je bila jedna od onih s replaya, stoga sam imao želju poslušati ju uživo no koga briga.

A nakon Khalife – opći kaos.

To se moglo očekivati još od trenutka u travnju kada je The Prodigy najavljen za ovogodišnje izdanje. Premda su Liam, Keith i Maxim već praktički rezidenti novosadskog festivala, spektakularan show kakav uvijek prirede uvijek bih pohodio. Imao sam već iskustva s njihovog koncerta na nažalost zadnjem izdanju šibenskog Terraneo festivala 2013., pa sam otprilike znao tijek događanja. Odonda se nije nešto značajnije promijenilo, bend je objavio album The Day is My Enemy koji, priznajem, sam iznimno slabo osluhnio, a ova turneja predstavlja, navodno, oproštajnu, ali sam po prirodi skeptičan po pitanju takvih turneja i odluke bendova da odu na oproštajnu turneju pa onda redaju reunione nakon slabijeg dotoka novca, budući da je Prodigy svojevrsni antagonist glazbene industrije koji odbija televizije i komercijalnija stremljenja, većina novca im dolazi od koncerata.

To je u ovom trenutku nebitno, vratimo se na spektakl koji je od početka bio na kompletnom produkcijskom vrhuncu, a to nije toliko iznenađenje kada se spoje ponajbolji festival Europe i jedan od najboljih live bendova današnjice.

Premda trojac ima već 25+ godina u nogama, to se ne čini tako previše kada dođe vrijeme za live nastup. Izrazito aktivni i mobilni na bini sami po sebi prenose takav štih publici koja na njihovim koncertima posebno divlja. To već nije rave, to je kombinacija punka po pitanju žestine, agresivnosti i većih krugova moshpita, i ravea, obzirom na dugotrajnost, jer na njihovim koncertima nemate previše cajta za odmor, što su neki osjetili na teži način na svojoj koži jer su potražili liječničku pomoć.

Bakljade su se u početku gasile od strane zaštitara, kasnije je to postalo Sizifov posao jer se svako malo netko u centralnom dijelu publike odlučio na taj potez, a gužva je bila pretjerana da biste se gurali među tom ruljom. Kolika je posjećenost bila, nemam egzaktnu informaciju, ali mi se čini da je ovo bilo najviše ljudstva po pitanju nekog koncerta, na ovogodišnjem izdanju.

Sve vam je jasno kada vam kažem da su se sigurnosni protokoli mijenjali. Postojao je kodeks brojeva koji predstavljaju raspon ovlasti i povlastica na festivalu, inače sam jednim koridorom sve do jučer mogao prolaziti kao akreditirani novinar, ali je prolaz tim koridorom bio zbog njih bio omogućen samo djelatnicima festivala i VIP posjetiteljima koji imaju broj 15 na svojoj propusnici, narukvici, čemu već.

Posebna je priča i ta VIP sekcija, koja je sinoć dobila posebne packe od strane Maxima. „You the real VIP“, govorio je tamnoputi MC ljudima u prvim redovima, dok je pogrdnim nazivima ‘častio’ ljude iz VIP-a, rekavši im da su „fake VIP“, a još se nekoliko puta u svom dirigiranju ceremonijom osvrnuo na uglednike iz povišenih loža koji nisu osjetili tu atmosferu, konstantna gurkanja, prolijevanja vode, piva i čega sve ne, ili znate ono spuštanje uz naglo ustajanje, ne znam točan izraz koji koriste, koje redovite izvode na Smack My Bitch Up… Posebna je to čar Prodigyjevih koncerata, budete fiksirani na jedno mjesto kao sardina, ali vam to svejedno ne smeta jer ste svjesni da ste na koncertu za prepričavanje djeci i unucima. Ponovno doživljaj Prodigyja bio je katarzično iskustvo, lijepo je uvijek doživjeti uživo bend koji ste izrazito slušali (a započelo je zbog jedne cure, nebitna trivijalnost), a ta erupcija emocija i atmosfere rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Možda ljude iz VIP-a.

Što se tiče setliste, ona se prožimala na sve albume, od Experiencea pa do spomenutog prošlogodišnjeg albuma, a publika je očekivano najdivlja bila na Firestarter, Omen, Out of Space, Voodoo People i slične hitove koji uostalom i jesu od Prodigyja načinili ponajveći sastav u povijesti čak, usudim se reći, po pitanju big beata i electro/punk/rave glazbe. Njihov je žanr teško odrediti, ali dok je ovakav koktel prisutan i dok je ovakav, ne vjerujem da će se netko puno žaliti.

Sat i 20-ak minuta otprilike trajao je ovaj koncert, nakon čega se Main Stage odjednom naglo osiromašio, razlozi su jasni.

Budući da sam skoro 5h (Stormzy,  Wiz Khalifa, Prodigy) bio ukopan na jednom mjestu, odlučio sam prošetati lokacijom tvrđave da još jednom po zadnji puta, za ovu godinu, svjedočim velebnosti i masivnosti ovog festivala, ali sam se ubrzo, negdje oko 15 do 4 ujutro ponovno vratio na glavnu pozornicu. Nastupali su u tom trenutku meni totalni anonimusi, stanoviti DJ Iron b2b Jstar predvođeni Dynamite MC-em, koji su publiku uglavnom častili drum ‘n’ basseom i jungleom, ali je i to bila uvertira za jedan svojevrsni spektakl.

Naime, na Mainu je u pola 5 ujutro stigao red za Denisa Jašarevića, mnogo poznatijeg kao Gramatika. Radi se o ‘listu naše gore’, Slovencu, koji je od 2008. jedan od globalno najboljih i najprepoznatijih chillout/downtempo/hip-hop producenata, a to je prezentirao i sinoć, tj. jutros. Autor nekoliko volumea, četiri ako se ne varam, albuma pod nazivom Street Bangers kao i ovogodišnjeg Epigrama, perjanica je regionalne bass scene sa prebivalištem u New Yorku, a vjerojatno se i do tamo pročula riječ o narodnoj medicini ljudi s ovih prostora – rakiji, a pjesma The Drink is Called Rakija tako se našla na početku setliste. Nažalost, cijeli set sam bio prisiljen propustiti zbog razloga preklapanja Gramatika sa drugim izvođačem koji sam htio poslušati na, karikiram, kilometrima udaljenom Fusion Stageu, gdje je nastupala u istoj satnici crnogorska rap grupa odnosno klapa, dvojac Who See.

Još ću prije nego pređem na paragraf od Who Seea reći da je došlo do konfuzne situacije po pitanju timetablea i lineupa sinoć. Za vrijeme Prodigyja, na Fusionu je nastupala velika Josipa Lisac, ali, prioriteti. Međutim, odmah nakon nje vrijeme je bilo za nedavno raspali dubrovački bend Silente, no kako su otkazali sve nastupe, umjesto njih je uletjela grupa Werefox, za mene također anonimusi, pa je tako u satnici Fusiona bila rupa od nekih sat vremena zbog pomicanja, tako da su Crnogorci došli na red tek u pola 5, kada i Gramatik.

S druge strane, na velikom zaslonu Main stagea u jednom je trenutku pisalo da će Gramatik nastupati od 2:50, pola sata nakon Prodigyja, što je promjena u timetableu, međutim nastavilo se po redovnoj, ranije zapisanoj satnici, tako da sam doživio vremenski clash dvaju izvođača čije sam nastupe htio pohoditi u cijelosti.

Dakle, Who See.

Nažalost, ostat će žal zbog samo 20-ak minuta Gramatika no što je tu je, htio sam pravilno raspodijeliti satnicu između spomenutih glazbenika, a razlog toga je činjenica da je Who See jedna od rijetkih, vjerojatno jedina, regionalna rap atrakcija koju još nijednom nisam uživo gledao. Ne želim zvučati hvalisavo, ali sam gotovo sve druge repere po pitanju izvještaja počeo gotovo generički izvještavati koliko sam nečije nastupe pohodio.

Crnogorski reperi Noyz i Dedduh iz Kotora, koji zajedno sačinjavaju spomenutu grupu dvojac su koji je na sceni već nekih desetak godina, prvi album Sviranje kupcu objavljen je tih godina, dok su posljednja dva (Krš i drača, 2012., te Nemam ti kad iz 2014.) od klape načinili to što je danas, jedan od najtraženijih regionalnih izvođača neovisno o žanru, a svakako je i natjecanje na Euroviziji 2013. s pjesmom Igranka utjecalo na to.

Sukladno očekivanjima, Noyz i Dedduh simpatičan su i šaljivi dvojac koji svako malo komunicira s publikom u vidu kojekakvih šala i pošalica, a scenski nastup im je stereotipno crnogorski – lijeno kretanje lijevo-desno po pozornici, makar teško je biti energetska bomba u 5 ujutro. Morao sam iskoristiti nešto na lijenost dok sam pisao.

Prostor Fusion stagea bio je prilično popunjen, a u tom 45-minutnom nastupu uglavnom na Fusionu svi bendovi izvode miks najnovijih i najpopularnijih pjesmama, a mahom su kod Who Seea mnoge sa zadnjeg albuma postale naširoko poznate stvari, poput naslovne Nemam ti kad, Đe se kupaš, Prevaspitaj đecu i dr. Publika je prilično dobro waveavala rukama, a i tekstovi su se uglavnom prilično dobro znali, pa su Dedduh i Noyz u više navrata izrazili svoje zadovoljstvo.

Noyz je rekao kako će morat mami pričati kako mu je bilo dobro, a Dedduh je pozvao prisutne na Sea Dance koji se održava kod njih u Crnoj Gori, točnije u Budvi, gdje oni također nastupaju, ali onda se ubrzo ispravio i rekao kako ne smije reklamirati Sea Dance, jer su konkurencija Exitu.

U svakom slučaju, tick ide i pored imena Who See, barem djelomični, a s njihovim nastupom završilo je i moje prvo EXIT festival iskustvo. Dance arena vjerujem da je dolično zatvorena uz Marca Carolu u ranojutarnjim (ili ranopodnevnim) satima, a slijede prepričavanja dogodovština i stvaranja vlastitih mitova o netom završenom EXIT-u među širokim spektrom posjetitelja iz brojnih zemalja svijeta.

Ja mogu kratko reći da sam zadovoljan viđenim i doživljenim, ne održava se svaki dan jedan od najvećih festivala Europe, a od danas je i meni jasnije zašto je s godinama i tradicijom došao do te reputacije i nagrada. Dogodine, odjava.