Naziv albuma: Mamut

Izdavač: Aquarius Records

Godina izdanja: 2014.

Producent: Filip Vidović i Urban & 4

Žanr: Alternative Rock

Trajanje: 00:50:46

Broj singlova: 11

 

Samoća je moja umjetnost – jedan je od brojnih stihova kojima nam se Damir Urban otvorio kroz ovaj veoma intiman album. Damir Urban karizmatik je još od početka svoje karijere. Markantan i pedantan glazbenik, nikada nije prepustio slučaju ili barem nije naumio da mu bilo koja ploča bude ispod onoga što je usavršavao mjesecima i godinama. Može se samo pretpostaviti koliko je pjesama, skica, pa čak i njegovih slikarskih djela bačeno u koš za smeće, a primjer s kojim su upoznati svi Urbanovi fanovi je nikada prežaljen album Merkur koji je trebao naslijediti vrhunski album Žena dijete. Urban neprestano radi, slika, piše, kreira…no ne susrećemo se tako često s njegovim javnim radovima, stoga je svaki njegov budući studijski album ili umjetnički projekt željno očekivan, a istovremeno s velikim iznenađenjem, jer jedan je od rijetkih umjetnika koji se ne ponavlja, ili se barem ne želi ponavljati.

Nakon EP-a Kundera kojim je 2012. godine osvojio Porin za najbolji rock album i suradnje sa Stjepanom Hauserom, nakon dvije godine smo dobili radni naziv albuma na Urbanovom fejsu, a naziv je bio Mamut. Nekoliko mjeseci poslije objavljen je i popis pjesama koji će biti na albumu te je naziv albuma službeno potvrđen. Gledajući Urbanova imena pjesama prije nego ih poslušate, jednostavno će vas natjerati da ju barem jednom upalite. Sjetimo se nekoliko numera s prijašnjih albuma hodajući od novijeg prema starijem: Ako se napijem do smrti, Kauboji modre niti, Spelujem ti ispriku, Black Tattoo, Nuclear Baby…novi album Mamut osim naslova sadrži i intrigantan cover, a naslove i sadržajnost pjesama prokomentirat ćemo malo poslije.

 

Vidno je da se petorka Urban, Bradaschia, Toman, Bratonja i Markovski odlično slažu i da mnogo vremena provode zajedno i na privatnoj bazi. O tome ne govori samo toplina zvuka i tečnost na albumu nego i spotovi, snimke, interakcija s publikom putem društvenih mreža, razne fotografije s puta…uigranost benda važan je faktor te se stoga može primijetiti kako je nabavkom nekih novih instrumenata i tehnologija bend krenuo u neku eksperimentalnu fazu te da je dosegao novi, viši nivo. Mamut je zapravo eksperiment, zamorac na kojemu određeni ljudi baždare svoje umjetničko zvanje, proučavajući ga i usavršavajući ga čak i nakon što se pjesme snime i objave. Idealan primjer su Urbanovi koncerti gdje nerijetko možete vidjeti drugačiji performans svake pjesme.

 

Gledajući s tekstualne strane, Urban se pojednostavio i na neki način je konkretniji u porukama koje želi reći. Iako su i dalje prisutne raznorazne metafore i naizgled nespojive riječi, Urban se na ovom albumu pretežito bazirao na osjećaj jake ljubavi pa se tako u skoro svakoj pjesmi može čuti riječ: volim, ljubim, sjećam se, ljubav…Urban se ispovijeda više nego ikad, iako možda prepričava nečiju tuđu priču. Motivi albuma i ono što se u zadnje vrijeme motalo po autorovoj glavi svakako su voda, hladnoća i morske priče, a sve vam govore naslovi Kada se voda povuče, Ribe, Leteći Holandez, Venecija tone, a u dosta pjesama može se čuti efekt ronjenja, kao da Urban pjeva u vodi i kao da je zvuk rasprostranjen kao što je i ocean. Mnogo se spotova može napraviti na ove tematike, no svatko pjesmu shvaća na svoj način.

 

 

Album je najavila pjesma Sutra ćemo pričati, Urbanov najbolji singl još od pjesme Mjesto za mene 2003. godine, a odličan spot i tekst obećavali su puno. Nakon toga, jedno tri tjedna prije albuma izašla je i pjesma Priđi mi bliže, vjerojatno najpozitivnija Urbanova pjesma ikad, a pozitivnošću teksta snažno bi mogla parirati za najpozitivniju pjesmu u ovom tmurnom vremenu tmurnog podneblja. Pjesmu su dodatno uljepšala djeca iz zbora riječke Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova. Otvorenje albuma pripalo je idealnoj pjesmi za tematski početak albuma i predstavila je što ćemo otprilike kasnije slušati, a to je Kada se voda povuče, na prvih par slušanja teško shvatljiva, a opet u nekim dijelovima prilično konkretna pjesma, no ne odvaja se od prijašnjih Urbanovih tekstova po svojoj složenosti i harmoniji zvuka.

Dva metra (Balada o vojniku) energična je i marširajuća pjesma, kako i odgovara naslovu i poruci iste, a Urban je u massimovskom stilu otpjevao refren i vješto manevrirao glasom cijelom skladbom te se može reći kako se ovdje najviše izrazio njegov pjevački integritet na cijelom albumu, a možemo pronaći stvarno svega, od recitacija pa do ne toliko zahtjevnih poluvisokih tonova. Ribe je pisana veoma jednostavnim stilom, iako se metafora ubiranja ”plodova”, odnosno pecanja riba može protumačiti na mnogo načina. Stihovi poput ”toliko te volim da se pomalo i bojim, može li život stvarno postati bajka, tvoje me usne kao sunce griju…” u Urbanovom slučaju mogu biti protumačeni kao dašak neinspiracije, no samo on zna što je tom jednostavnošću htio poručiti, makar ona naravno ne mora biti loša, samo je neobično čuti je u pjesmama ovog izvođača. Malo je, pjesma koja je u potpunosti intimna i iskrena te ne stremi nikakvim podilaženjima, zasad mi je, nakon petog preslušavanja albuma najbolja i najkompletnija. Odličan tekst i određena hermetičnost savršeno su usklađeni. Pasolini je pak veoma neobična ”posveta” filmskom redatelju i književniku, a oštrina teksta stvarno ne može pasati svakome i ovdje se vidi Urbanova flegmatičnost barem što se pisane riječi tiče, očito se proširio vidik i rukopis se popeo za jednu stepenicu, ili spustio, kako hoćete.  Sedam minuta u Venecija tone može se snažno tolerirati kojih pet minuta dok slušamo prelamanje talijanskog i hrvatskog jezika o sudbini grada na vodi, no ekstremitet ovdje nije pogođen i dobrodošao, unatoč tome što je pjesma uzbudljiva i skladbeno jaka. Leteći Holandez sačinjena je od najjačeg i najmisterioznijeg naslova, no pjesma ipak nije toliko jaka, odnosno, nakon podosta preslušavanja uhvatila se za neke primarne emocije, a gledano sa subjektivne strane, Urbanu moram dati priliku više puta, pa čak i do tog trenutka dok pjesmu ne zavolim, koliko god to forsirano zvučalo, put do toga uistinu ne traje dugo. Slijedi intro Luke Tomana koji najavljuje posljednju pjesmu Gluposti u dvoje, idealnu pjesmu za završetak albuma koja kao da je nastala za vrijeme snimanja Kundere. Sadržajan i obogaćen tekst fino je zaokružio „mamutovsku“ sliku albuma.

 

Iako album nosi „težak“ i „velik“ naziv, Mamut je prilično jednostavno orijentiran i konkretan album, neke pjesme ćete shvatiti odmah, neke ne, neke ćete htjeti preslušati barem još 20 puta, neke možda nikada. No tako je to kod Urbana & 4 i tako će vjerojatno i ostati. Pozitivnost sa Hello! albuma se nastavila, no u znatno skrivenijem i „podvodnom“ tonu, kao da je dubina vode savršeno prekrila toplinu i pozitivnost i nanijela neke svoje emocionalne trenutke. Kada Urban i četvorka ponovno izrone iz mamutovske vode, vidjet ćemo što će dalje uslijediti, no u toj ću vodi i ja uživati još neko vrijeme.

 

01. Kada se voda povuče

02. Dva metra (Balada o vojniku)

03. Ribe

04. Malo je

05. Pasolini

06. Priđi mi bliže

07. Venecija tone

08. Leteći Holandez

09. Sutra ćemo pričati

10. Intro Luka MF 102

11. Gluposti u dvoje

 

 

80%
80%
  • 8
  • User Ratings (3 Votes)
    9.5
Share.

About Author

Komentari preko Facebook-a

CLOSE
CLOSE