Kada biste prosječnog državljanina Lijepe Naše (neovisno o dobi) pitali zna li što je Ultra Music Festival, odgovor bi najvjerojatnije bio: ” ah, onaj festival što se održava u Splitu, tehno glazba, droga, čudni spaljeni ljudi, ne razumijem ti ja baš to” .. barem sam ja posvjedočio nekim takvim odgovorima. Većina ljudi ovaj festival stavlja u isti koš sa našim ponajvećim festivalima kao što su Ferragosto i Špancirfest, što je po meni jako tragično (uz dužan respekt prema navedenim festivalima koje jako poštujem i volim i redovito pohađam). Tek stvarni ljubitelji EDM (elektronske dance glazbe) će znati da se radi o jednom od najvećih i najpoznatijih festivala na svijetu (da, na svijetu) te koliki je značaj što je upravo Hrvatska od 16 zemalja dobila čast održavati UMF na dva ljetna dana u iduće četiri godine, a o promociji države u svijetu i o samoj zaradi da i ne govorimo. No daleko najvažnija nagrada dobivanja ovog festivala je širenje elektro kulture u državi i povećanje zanimanja mladih naraštaja da se bave ovom vrstom glazbe. No nešto kasnije ćemo o tome.

 Da se malo osvrnemo na povijest, Ultra Music Festival je osnovan 1999.godine od strane trojice poslovnih partnera: Russella Faibischa, Alexa Omesa i Bruce Baxtona. UMF je prvotno održavan na plaži Miamija, a kako bi se ta tradicija poštovala, UMF u Miamiju je i dan danas najveći i najpoznatiji od svih festivala u Ultra zajednici te se održava kroz dva vikenda (što će se od 2014. promjeniti kada se format vraća u jedan vikend održavanja, od 28-30.ožujka.). U tom periodu održavanja festivala, preko 55 tisuća ljudi dnevno nazoči izvedbama najpoznatijih svjetskih DJ-eva ,Creme de la Creme kako se kaže, u koje ubrajamo slavne “veterane” poput Tiesta, Armina Van Buurena, Fedde Le Granda, pa preko novih “klinaca” kao što su Aviici, Alesso, Martin Garrix, Nicky Romero pa sve do svjetskih zvijezda same glazbene industrije koji daleko nadilaze okvire elektronske glazbe, kao što su David Guetta, Black Eyed Peas, Madonna. Kroz godine je festival stekao toliku popularnost da su karte rasprodane mjesecima unaprijed te se daje pravo malo bogatstvo za njih, između 150 i 300 dolara. Recimo samo da je na prošlogodišnjem UMF u Bayfront Parku u Miamiju bilo 330 tisuća ljudi, to nam poprilično dobro prikazuje o kakvom se festivalu svjetskih razmjera radi, festival koji jedino neponovljivi Tommorowland može nadmašiti.

 Da se vratimo “našoj” Europskoj verziji festivala, Russell Faibisch, direktor tvrtke Ultra Worldwide je sa ostatkom organizacije odlučio u konkurenciji 16 zemalja Europe tu čast udijeliti baš Splitu i Hvaru, što dovoljno govori koliko su ta dva grada postali svjetski poznate destinacije. Festival Ultra Europe je uložio u ta dva grada gotovo 100 milijuna eura kao investiciju za održavanje festivala u narednih pet godina, što čini jedno od najvećih i najznačajnijih ulaganja u Hrvatskoj u turizmu i pratećoj industriji zabave.

Prošlogodišnje izdanje je prvog dana privuklo već preko 35 tisuća ljudi na stadionu Poljud gdje su 11-ero DJ-eva rasplesali publiku i odveli ih u trans, te neponovljivi Carl Cox koji je na zasebnoj pozornici “Carl Cox & friends Arena” nastupao zajedno sa još 6 DJ-eva među kojima se posebno ističu Hardwell, Armin Van Buuren te Afrojack. Dolazili su ljudi sa svih krajeva svijeta, zapravo prema nekim prikazima samo 30-ak posto publike je bilo sa ovih prostora. Hoteli i apartmani već daleko prije festivala su bili rasprodani ali to nije zaustavilo entuzijaste koji su jednostavno spavali u parku na travi, ipak je i to dio doživljaja. Nakon ludila na Poljudu, u nedjelju se je Ultra karavana preselila na Hvar, gdje je održan nešto elitniji i ekskluzivniji pool-party. U Splitu nikome nije smetala buka ali navodno su se mještani Hvara dosta žalili te se zato nezna hoće li i ove godine festival biti održan u Hvaru ili će samo ostati u Splitu.

Kada bismo krenuli razmišljati koje sve pogodnosti nam je donijelo održavanje jednog takvog festivala u Hrvatskoj, oduzelo bi nam puno vremena vjerujte mi. Ako spomenemo financijsku korist i promociju Hrvatske u svijetu, samo smo zagrebli površinu. Prava vrijednost krije se u širenju kulture elektronske glazbe, puno mladih ljudi koji nazoče takvom festivalu počnu ozbiljno razmišljati da se bave time i tu otkrivamo pravu vrijednost toga. Čak i oni koji se već godinama bave ovom vrstom glazbe i posvetili su život tome, da se jedan ovakav festival održava praktički nama nadohvat ruke služi im kao velika motivacija da još više ustraju u onome što rade i da ne odustaju, jedan od njih je i naš kolega DJ Naavii, kojeg smo nedavno intervjuirali (intervju možete pročitati OVDJE  ) koji je i sam izjavio da je Split postao “Meka” elektronske glazbe zbog UMF-a , ono što su Ibiza i Miami u svjetskim razmjerima

 Na kraju krajeva, ono što je najbitnije je da se razbije ta predrasuda o elektronskoj glazbi kao leglu droge i razvrata (što moja mama i dan danas smatra tako) i da se prihvati nas kao jednu zajednicu jednaku onima koji slušaju rock, punk, metal, jer ipak stvari ukusa su teme o kojima se ne raspravlja , a opet nepravedno se osuđuje. No kao spas za nas koji volimo elektronsku glazbu Ultra Music Festival je stigao u savršeno vrijeme, da malo probudi zaspalu DJ scenu u Hrvatskoj, da počnemo slušati kvalitetne elektro zvukove proizašli iz Lijepe Naše i da možda, ali samo možda, jednog dana na UMF vidimo i jednog našeg predstavnika, to je budućnost elektronske scene kakvu svi želimo vidjeti. Uživajte uz AFTERMOVIE prošlogodišnjeg festivala. Pozdrav do idućeg čitanja.