Naziv albuma: Gdje se sastaju luđaci

Izdavač: Dallas Records

Godina izdanja: 2013.

Producent: Hrvoje Nikšić

Žanr: Indie/Folk rock

Trajanje: 00:56:26

Broj singlova: 12

Naša ocjena: 5/5

Mika Male je alternativni zagrebački rock sastav koji je na našoj sceni više od desetljeća, a iza sebe su ostavili nezavisni album iz 2006. godine po imenu ‘Bijelo’ te album ‘Vremenom’ iz 2010. godine izdan pod okriljem Dallas Recordsa.

Analizirati u potpunosti glazbu koju prinosi ovaj bend teško se može jednostavnim postupkom, stoga sam se odlučio na potez kratkoga opisa što to točno donosi njihov album ‘Gdje se sastaju luđaci’. Vidno zreliji, stariji, možda malo i umorniji, ekipa koja je predvođena kantautorom Orlanom Tusom u punom je zanosu predstavila svoj materijal i vidno je da je malo izašla iz okvira koje su stvarala prethodna dva albuma. ”Gdje se sastaju luđaci” nešto je najbolje što sam poslušao prethodne godine, a preslušao sam stvarno puno toga.

Grupu Mika Male krasi jedinstvenost na hrvatskoj sceni te upravo zato što nemaju kompetitora, stvaraju si prostor nevjerojatnog proboja za maštu i za slikovito prikazivanje svoga materijala, iako je hrvatsko alternativno slušateljstvo ipak i dalje u marginaliziranom položaju. Upravo zbog tog manjka slušatelja i općenito interesa za nešto neuobičajeno i nenametljivo, Mika Male i dalje, nakon više od 10 godina nije nimalo primijećen bend onoliko koliko bi trebao biti, što je jedan od najvećih propusta na ovoj sceni. A da veliku ulogu igra i svojevrsna lijenost i nezainteresiranost samog benda za promociju, to je također istina.

Treći album je također dao naslutiti da će biti nenametljiv i nekomercijalan kao i prva dva, to su nam dočarala dva singla po imenu ”Bijeg” i ”Sepija”. Bijeg je odličan prikaz te malo dinamičnija pjesma na albumu, a Sepija je kratka priča o ljudima koji dolaze i odlaze iz nečijeg života.

Tematika pjesama je različita, iako i dalje prevladavaju ljubavne pjesme koje čine 85% ovog albuma, a i dalje su ostala poznata pjesnikova unutarnja prepiranja, krive i pravedne odluke, bježanja i vraćanja itd. Očito je narativnost i intertekstualnost uvelike pridonijela Orlanovom umjetničkom tonu.

Visoka instrumentalna rješenja, puno instrumenata (violina, klavir, flauta, ukulele, gitare, ksilofon, bubnjevi i sl.) stvorili su bogatu zvukovnu podlogu za možda malo manje efektnije tekstove, ali je sveukupna slika zaista posebna. Veliku ulogu igra i kvaliteta masteringa odrađenog u Chicagu, a album je sniman i miksan bio u Kramasonik studiju u Zagrebu.

Pjesme kao što su ”Putuješ sa mnom”, koja mi je najviše sjela i koja me je odvela na neko psihološko odmaralište, ”Ona je vjetar”, koja je jačinom teksta i naglašavanja epiteta i udarnih riječi stvorila bolnu predodžbu o ljubavnom odnosu, ”Suton” te ”Pjesma ceste” obilježile su ovaj album.

Sveukupna percepcija albuma može slušatelja odvesti u svijet zasebnog izgleda, zasebnih događaja i zasebnih ljubavnih odnosa, kiša koja vlada albumom i povremeno zubato sunce koje se nazire da ”spasi dan” oduvijek su pratili grupu Mika Male, no naravno, u varirajućim intervalima i osobnim interpretacijama istih.

Jedna od velikih šteta je također slaba koncertna aktivnost benda te se zasad ne može nazirati nekakva turneja po klubovima i slično, stoga vjerujem kako ću se morati zaputiti jedan dan u Zagreb samo kako bih poslušao ove pjesme uživo.